Prije dosta godina dobio jedan čovjek otkaz, ostao bez posla i uplašio se da je ostao sam, napušten i da neće moći naći posao ili da preživi dok ne nađe novi.
Međutim, nekoliko njegovih prijatelja saznaju da je ostao bez posla, a nije ih vidio godinama, ali pročulo se i ubrzo na njegovom računu se nađu uplate iz SAD, Australije, Njemačke, Austrije…
Prođoše godine, a onaj čovjek, već pomalo osjedio stao na noge i hoće da vrati novac. Zove prijatelje i nudi povraćaj, ali niko neće, kažu pomogli su u nevolji, samo jedna prijateljica kaže:
“Ako ti je baš toliko stalo da vratiš uslugu, ti taj novac pokloni nekom drugom ko je u nevolji.”
I tako čovjek nije čekao predugo, pojavi se informacija da u njegovom gradu ima porodica bez osnovnih sredstava za život, a dijete niže sve same petice, nema četvorku, a kamoli nižu ocjenu.
I sad već prosjedi čovjek onaj novac pošalje na žiro račun te porodice. Nikad ih vidio nije, nema ni potrebe!
Posvećeno jednoj Vesni, jednom Milanu, Milošu…
Your point of view caught my eye and was very interesting. Thanks. I have a question for you.