Rožajska mlada poetska nada - Ermina Bibić

Kada neko vrlo mlad zakorača u čarobni svijet poezije, onda mu se pruža šansa da kroz svoje stihove iskaže sva osjećanja, prema svijetu i u svijetu kome pripada. Rožaje grad pjesnika, slikara, književnika, trgovaca, prosvetara nastavlja svoju lijepu tradiciju promovisanja onih kojih su zaista posvećeni kulturi. Nedavno kada sam bio u Rožajima, imao sma priliku da upoznam mladu pjesnikinju Erminu Bibić, tako da ovaj put predstavljam njenu poeziju i moj osvrt na nju.

Ermina Bibić, rođena je 07.11.2001. godine u Rožajima. Završila je osnovnu školu 25. maj, srednju stručnu školu, smjer elektrotehničar računara. Po završetku srednje škole upisala je Učiteljski fakultet, slijedeći tradicije kraja koji je dao zasita puno izuzetnih pedagoga i prosvjetara smjer (razredna nastava). Iako je vrlo mlada pokazala je svoj odgovoran odnos prema široj društvenoj zajednicie pa je tako između ostalog i član NVO ,, Fidelis”, takođe je jako aktivna na polju omladinskih organizacija kao što su humanitarne, ekološke i druge.

Ljubav prema poeziji razvijala je od svoje jedanaeste godine. I tada, još kao dijete, mir je pronalazila u pisanju pjesama. S tim što je tada to bilo iz dječje perspektive, dok sada na svijet mlada rožajska pjesnikinja gleda sasvim drugim očima i svoje najljepše emocije prenosi na papir. Inspiraciju je pronalazila u svemu što je oko nje, u ljudima, događajima, pa čak i u samoj sebi. Stihovi su navirali sami od sebe, a ona ih je vješto prenosila na papir. Oduvijek je voljela da čita poeziju, saosjećala sa piscima koji je pišu i pronalazila sebe u svima njima. Od pjesnika najradije čita Desanku Maksimović, ali tu su i drugi kao što su Miroslav Mika Antić, Aleksa Šantić, Jovan Dučić, Jovan Jovanović Zmaj i mnogi drugi. Dobitnica je diplome Luča, i drugih diploma za najboljeg učenika generacije u drugoj i trećoj godini srednje škole. Takođe je dobitnica nagrade 30. septembar za učenika generacije na završnoj godini srednje škole. Kroz srednju školu učestvovala je u raznim školskim projektima, u takmičenju iz engleskog jezika, kao i u obilježavanjima svjetskih i međunarodnih dana. Mnoge lijepe osobine krase Erminu Bibić, a ja sam siguran da će njeno ime biti nesumljivo jedno od najljepših na uvjek magičnom poetskom nebu Crne Gore.

Poezija je oduvijek bila jedan od najljepših prostora na kojima ispisujemo naše stranice života, čak i onda kada nam je teško. Pjesnikinja Ermina Bibić želi mijenjati svijet oko sebe i u sebi. U društvu u kojem su dugo vladale dogme i gdje su žene bile samo majke i domaćice, ne treba da nas čudi da Erminin alter-ego postaje glasnji i da ona želi da se čuju i njene misli. Poezija Ermine Bibić, predstavlja njenu unutrašnju galaksiju, prostor suptilo-emotivnih traganja, nada, želja, kontura u kojima se odvija čitav jedan proces. Opisujući promjene i utiske sopstvenih i društvenih položaja, ova pjesnikinja u različitim sudbinskim trenucima zapravo prikazuje mnogo širi lični prostor sjećanja, mističnih tajni i obala ljubavi i poštovanja na kojima i gradi svoje stihove.

Zbog toga poezija Ermine Bibić data je iz lične poetske intime, koja je u potpunosti razumjela sebe i svijet oko sebe, ali koja rezultate svojih razmišljanja nije umjela da artikuliše sem na ovaj način. Umjesto toga, pjesnikinja je dala lirske sjenke i subjekte skenirajući ih na tako jedan orginalan način. Stihovima koji predstavljaju probljeskivanje njenih prostora, odnosno pjesničkim sintagmama koje govore o jednom ili drugom odnosu prema društvu, pjesnikinja je uspjela da uspostavi dinamiku na nivou gotovo svih pjesama. Ta dinamika je umnogome potpomognuta suptilnim efektima i figurama kojima se autorka služi.

Svaka Erminina pjesma u zbirci predstavlja cjelinu za sebe, s tim što se u kompoziciji gotovo svih pjesama lako se može uočiti veza među pjesmama i to posredstvom istovjetnih motiva, ideja i detalja. Autorka kroz svoju poeziju podvlači značajnu istinu svojih pjesama, ne postoji ništa što je (ne)realno, sve je plod sublimacije iz stvarnog života i spoljašnjih impulsa. Veliki ruski mislilac Mihail Epštejn jednom je zapisao: „Mislim da je većina naših sadašnjih problema nastala iz toga što nismo stvorili svoj način da pričamo o ljubavi. Mislimo bez ljubavi. ” Nedostaje nam ta komponenta u modernoj poeziji, dok je kod pjesnikinje Ermine Bibić veoma izražena, što daje posebnu vrijednost njenim pjesmama. Ali u najtežim (poetskim) trenucima pjesnikinja ostaje sama sa sobom. Snovi i kreativnost, želje i nadanja, prošlost i budućnost, dan i noć su samo dio njene, na momente kompleksne ličnosti, koja želi da svojom poezijom na naljepši način obogati svijet u koji je tek zakoračila. Tokom ove godine izaći će i njena prva autorska zbirka, zato sada dijelimo sa vama moj izbor njene poezije: