Davud Razavi rođen je u Iranu. Jedan je od onih koji su odlučili da život nastave u Crnoj Gori.
Kako nam je ispričao, u Crnu Goru je došao u julu 2019. godine, preko Turske i Srbije. U Iranu je bio profesor matematike, bavio se i kompjuterskim naukama. A onda ga je, priča naš sagovornik, sud u toj državi osudio na osam godina zatvora i 78 udaraca bičem na osnovu izmišljenih i nehumanih optužbi. U Iranu je ostavio sestru i roditelje.
U skloništu za migratne u Crnoj Gori je proveo dva mjeseca. Odlučio je da ostane u našoj zemlji i zatražio azil. Još uvijek nema posao kojim bi bio zadovoljan. “Nemam konkretan posao. Radim na nižim i privremenim poslovima”, šturo odgovara. Ipak, kaže da ima dobre prijatelje, “koji ga podržavaju”.
Naš sagovornik je među rijetkim migrantima koji su ostali u Crnoj Gori.
U našoj državi je tokom prošle i za prvih deset mjeseci ove godine registrovano 6.208 migranata, pokazuju podaci do kojih je došlo Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG).
Shodno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca, ilegalni migranti se ne kažnjavaju za nezakoniti ulazak u našu zemlju, već se upućuju da zahtjev za zaštitu (azil) podnesu nadležnoj službi MUP-a, odnosno Direkciji za azil. Migranti se potom smještaju u Centar za azilante koji je otvorenog tipa, dobijaju identifikacione potvrde i imaju pravo na boravak do okončanja postupka.
– Međutim, mnogi od njih ne čekaju okončanje postupka po podnijetom zahtjevu za azil, već pokušavaju nezakonito da izađu – naveli su iz MUP-a.
Od početka 2021. godine, do početka oktobra podnijeto je samo 210 zahtjeva za dobijanje međunarodne zaštite u Crnoj Gori, podaci su MUP-a. Najviše zahtjeva je podnijeto od strane državljana Avganistana, Kraljevine Maroko, Irana i Kube. Procedura u kojoj je Ministarstvo unutrašnjih poslova dužno da donese odluku o zahtjevu za međunarodnu zaštitu može trajati najduže 21 mjesec od dana podnošenja zahtjeva. Tokom 2021. godine, odobreno je 10 međunarodnih zaštita.
– I dalje postoji relativno slaba zainteresovanost stranaca koji traže međunarodnu zaštitu za dobijanje statusa u Crnoj Gori. Nezakonite migracije, za sada, još uvijek imaju tranzitni karakter. Mnogi stranci ne čekaju okončanje postupka po podnijetom zahtjevu, već napuštaju državu za vrijeme trajanja postupka, što dovodi do njegove obustave, ali to dovodi i do toga da veliki broj stranaca samo prolazi kroz sistem – kazala je Irena Rakočević, načelnica Direkcije za prihvat stranaca u Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Rakočevićeva objašnjava da se proteklih godina profil tražilaca međunarodne zaštite u bitnome izmijenio, tako da to nisu više samo ekonomski migranti, već i onih koji dolaze iz zemalja pogođenih ratom, građanskim sukobima i nemirima, nedemokratskih i autoritarnih režima, zemalja u kojima običajno pravo praktikuje fizička i mentalna zlostavljanja, itd.
Rad sa ovim licima u velikoj mjeri otežava jezička barijera.
– Populacija migranata i izbjeglica visoko je rizična po pitanju psihološke vulnerabilnosti i ispoljavanja raznih psiholoških problema, koji se mogu produbiti. U dosadašnjem radu, međutim, neprijatnosti vrijednih spominjanja u kontaktu i radu sa ovom kategorijom lica nije bilo – jasna je Rakočevićeva.
Jedna od organizacija koje pruža pomoć migrantima je i Crveni krst. Pomažu prilikom njihovog smještaja u prihvatne centre, upoznavanja sa pravima i obevazenam, prevođenju, redovno ih obilaze, pomažu prilikom pružanja zdravstvene zaštite.
– Crveni krst, takođe, pruža i asistenciju u vidu nabavke ljekova, transporta korisnika do zdravstvenih ustanova i pomoć sa prevođenjem tokom medicinskih pregleda. Lica koja traže međunarodnu zaštitu, a koja su odabrala da žive van kolektivnog smještaja (različite opštine u Crnoj Gori), timovi CKCG redovno obilaze, posreduju u komunikaciji sa zdravstvenim i obrazovnim instititucijama – kazala je Milena Šćekić, nadležna za rad sa migrantima u Crvenom krstu Crne Gore.
Crveni krst im pomaže čak i nakon dobijanja međunarodne zaštite, da se integrišu u društvu, kroz organizovanje kursa crnogorskog jezika, podršku pri zapošljavanju (pomoć u pisanju radne biografije), pomoć u samozapošljavanju kroz asistenciju u sastavljanju biznis planova, organizovanje kulturnih aktivnosti radi upoznavanja sa crnogorskom istorijom, običajima i kulturom.
Trenutno u Crnoj Gori boravi 46 lica sa odobrenom međunarodnom ili dodatnom zaštitom, prema podacima dostupnim od strane nadležnih institucija i UN agencija, od čega značajan broj čine i djeca.
Njihovo zaposlenje u najvećoj mjeri zavisi od stepena poznavanja crnogorskog jezika i sistema.
– Nažalost, njihovi početni poslovi vrlo često budu fizički, ali ne uvijek na građevini. To je posao kojim se oni privremeno bave dok ne nauče jezik i dok se ne steknu uslovi za drugo radno mjesto na kojem će moći da iskoriste vještine koje su stekli u svojoj matičnoj zemlji. Možemo reći da više od polovine odraslih koji su ostali u Crnoj Gori rade poslove u skladu sa ekonomskom situacijom, kao i trendovima zapošljavanja – kazala je Šćekićeva.
Crveni krst je u toku ove godine do sada pružio neki vid podrške za 3500 migranata, stranaca koji traže međunarodnu zaštitu i/ili strance koji su dobili međunarodnu zaštitu.
Lion Hodžić
Aleksandar Vlahović
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Bezbjednost za ljude i granice – borba protiv krijumčarenje migranata na Zapadnom Balkanu”.
Mišljenja i stavovi izneseni u tekstu su isključiva odgovornost Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) i ne odražavaju
stavove donatora.
