Crnogorski simfonijski orkestar će večeras, u 20 sati, na Velikoj sceni Muzičkog centra Crne Gore još jednom svirati pod dirigentskom palicom Mladena Tarbuka, gostujućeg šefa-dirigenta. Solisti će biti klarinetista Petar Garić i pijanistkinja Vesna Damljanović.
Na repertoaru će biti kompozicije „Simfonija broj 2 – Kosovska“ Redža Mulića, „Koncert za klarinet i gudače, s harfom i klavirom“ Arona Koplanda i Svita iz mjuzikla „Priče sa zapadne strane“ Leonida Bernštajna.
Damljanović je najmlađi crnogorski doktor izvođačkih umjetnosti kojoj je ovo četvrti nastup sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom. Specijalističke i doktorske studije završila je na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, u klasi prof. Aleksandra Serdara. U njenoj su biografiji brojna priznanja i sve važne regionalne pozornice. Već šestu godinu je profesionalno angažovana na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu, gdje djeluje u zvanju višeg umjetničkog saradnika.
Posvećena, precizna i strastvena u nastupu, ova pijanistkinja srasta i sa svojim instrumentom i sa kompozicijom do te mjere da se čini kao da je svaka pisana upravo za nju. Za Pobjedu je govorila o saradnji sa CSO i dirigentom Tarbukom, o kompozicijama koje je izvodila na posljednjem festivalu „Forte piano“ i o posljedicama pandemije na njen rad u protekle dvije godine.
POBJEDA: Ovo je Vaš četvrti nastup sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom. Postoji li nešto u vašem zajedničkom radu što je konstanta, a šta se to svakim novim nastupom mijenja?
DAMLJANOVIĆ: To je orkestar mojih dugogodišnjih poznanika i dobrih prijatelja, koje krasi sjajna mladalačka sviračka energija i volja. Znam da ću u tom smislu kao solistkinja biti nepodijeljeno podržana, a da ćemo sa publikom podijeliti novi doživljaj drugog zajedničkog tumačenja Mulićeve „Simfonije broj 2 – Kosovske“, svojevrsnog simfoniziranog klavirskog koncerta.
POBJEDA: Kako biste opisali saradnju sa maestrom Mladenom Tarbukom? On je do sada pobrao simpatije publike, a čini se da je i orkestar u nekom dobrom saglasju s njim.
DAMLJANOVIĆ: Maestro Tarbuk je, nesumnjivo, znalac iz svoje oblasti. Saradnja sa njim je za mene novo, pozitivno iskustvo iz kojeg učim, iako ne mogu reći da u potpunosti dijelim njegov koncept i ideje. U ovom projektu, svakako, sadejstvujemo harmonično, za viši umjetnički cilj.
POBJEDA: Mulićeva simfonija koju ćete svirati mješavina je bujnosti, metaforičnosti, himničnosti i razigranosti. Što Vas u toj kompoziciji privlači i da li je udio ostatka orkestra u aranžmanu koji ćete izvesti večeras dodatno minimalizovan u korist klavira?
DAMLJANOVIĆ: Mulićeva „Simfonija broj 2 – Kosovska“ simfonija je grandiozno djelo slobodne forme koja koketira između klavirskog koncerta (u I stavu) i simfonije (u II stavu) kako bi došlo do pomirenja i jednakosti u finalu. Ono što karakteriše djelo je, svakako, gustina orkestarskog zvuka i atipičan tretman klavira, a to je, u zbiru sa krasnim tematskim materijalom, za mene više nego dovoljan okidač za izvođačko prepuštanje. Prema ovom djelu odavno gajim odnos, novo tumačenje za mene predstavlja čistu radost.
POBJEDA: Koliko je Mulić blizak onome što u klasičnoj muzici zaista volite? Ko su Vam omiljeni kompozitori?
DAMLJANOVIĆ: Posljedično se zbližavam sa muzikom na kojoj radim, jer da bih ostvarila dobar izvođački rezultat, muzika naprosto mora biti dio mog tkiva.
Zaista ne mogu izdvojiti jednog kompozitora. Štaviše, lista je preduga…
POBJEDA: Nedavno ste imali i solistički koncert na Festivalu „Forte piano“, izvodili ste djela kompozitorki sa naših prostora. Na koji način saosjećate s njima prilikom izvedbi?
DAMLJANOVIĆ: Na ovo pitanje sam dijelom odgovorila u okviru prethodnog odgovora. Veoma sam ponosna na moj projekat „Žene u muzici“ koji je premijerno izveden u okviru Festivala savremene klavirske muzike „Forte piano“, sa temom „Muzika (post)jugoslovenskog perioda“. Kompozitorke sam birala prema ličnom afinitetu. Njegujem ogromno poštovanje i divljenje prema stvaralaštvu Isidore Žebeljan, otuda se na repertoaru našao set njenih klavirskih minijatura.
Kompozitorke Tatjanu Prelević i Valentinu Dutinu smatram i bliskim prijateljicama, pa sam imala sreću da proniknem u razne slojeve njihovih ličnosti, da ovaplotim njihove kompozitorske misli svojim izvođačkim izrazom. O produktu i kvalitetu takvog zajedničkog rada govore činjenice da su neka od djela pisana baš za mene i priređena na moj zahtjev, ali i premijerno izvedena tom prilikom. Dakle, prepoznavanje, saživot, saosjećajnost, zajedništvo, saradnja žive u ovom projektu na najljepši mogući način.
Umjetnost se stvara i dešava u svim uslovima
POBJEDA: Da li Vam, nakon pandemijske pauze, ovaj tempo nastupanja i proba koje im prethode prija? Ima li nade da će situacija da se popravi za izvođače klasične muzike u Crnoj Gori, budući da smo svi bili svjedoci i vremenu kada se kultura i stvarala i konzumirala isključivo u praznim sobama?
DAMLJANOVIĆ: Poznata sam kao neko ko fanatično voli svoj posao, te uživam u trenutnom i radujem se predstojećem radu, probama, koncertima. Pandemijska situacija je definitivno iznenadila, obustavila i izmjestila najprirodniji i najmoćniji izvođački izraz – koncert. Iako su mnogi dogovori propali i koncerti otkazani (između ostalih i dva pariska koncerta za čiji put su karte bile kupljene…), u toku tog vremena sam imala iskustva onlajn koncerta, studijskog snimanja, pa sam, sa ove distance posmatrajući, ipak zahvalna što živim u vremenu digitalnih opcija. Sa druge strane, osmislile su se, pripremile i iznjedrile nove, lijepe profesionalne situacije koje će se u narednom periodu realizovati. Moj zaključak je da se kvalitetnim radom i promišljanjem može prenebregnuti i ovoliko dramatična situacija kakvu nam je pandemija donijela, jer umjetnost se stvara i dešava u svim uslovima, ona je vanvremenska, a ja biram da saučestvujem na sve raspoložive načine.
