11. maja 2021 u posebnom dijelu riznice vinskog podruma Šipčanik biće otvorena izložba fotografija Melihe Šuškavčević “Bašta sljezove boje”.
Tridesetak slika velikog formata integrisat će se na najbolji način u ovaj impozantan prostor i svojom scenografijom motiva. U bajkovitim scenama čežnje, patnje, zanosa, molitve, kao iz Trnove ružice prikazani su i čitavi ciklusi istorijata jedne ljubavne priče dvoje mladih.
Melihu Šuškavčević fascinira metamorfoza ljudi koju se kostimirani transformišu u neke druge osobe. Ona se na svojim fotografijama bavi konstrukcija fotografske slike u ulozi reditelja koji uvodi raspored u stvarnost koju želi da snimi. Njene fotografije izgledaju kao slike i čak imaju tendenciju/namjeru da to budu. Estetiku portretisanja je pozajmila od holandskih slikara iz zemlje u kojoj je dugo živjela. Iako je izlagala na nekoliko grupnih izložbi fotografija njena prva samostalna desit će se u godinama sličnim onim počecima Margaret Đulije Kameron koju mnogi istoričari fotografije nazivaju portretistom ali i fotografskim rediteljem. Tako i Melihine fotografska djela podsjećaju i na neke pozorišne ili filmske scene. One imaju skoro sve ono što je potrebno i pozorišnoj predstavi, scenografiju, rekvizite i modeli koji glume stvarnost i poziraju slično istorijskim slikama renesansnih majstora. Ona se ne bavi spoljašnjom stvarnošću, već stvarnošću svog djela oživaljavajući slike Starih majstora u novom ruhu.
Meliha Suskavcevic je rodena 02.02.1971 u Sarajevu SFR Jugoslavija ( današnja Bosna i Hercegovina)
Djetinjstvo joj je bilo veoma lijepo, kao i većini djece, ali i veoma izazovno, kao malobrojjima. Susret sa Brankom Ćopićem je jedan od dragocijenih u Melihinom djetinjstvu, te su njegove priče, na specifičan način, utkane i u njenu prvu samostalnu izložbu.
U Sarajevu pohađa osnovnu i srednju Medicinsku školu, potom upisuje Stomatološki fakultet, a 1992. usljed ratnih dejstava, zauvijek napušta svoj rodni grad.
Životni put vodi je od Njemačke, preko Holandije u Crnu Goru, gdje odlučuju da se vrate na suprugovu đedovinu. Doseljavaju se sa djecom 2003. godine.
Kao privatni poduzetnik i majka, dugi niz godina joj je u fokusu posao i porodica. Iako uvijek zaljubljenik u fotografiju ,ne uspjeva da joj se posveti u potpunosti sve do 2018.godine. Tek tada se počinje intenzivnije baviti, uglavnom studijskom fotografijom. Ovo je njena prva samostalna izložba, a prethodilo joj je sedam kolektivnih izložbi u zemlji i regionu.
