Godinama se Đoković borio na terenima protiv publike i protivnika i napokon je nakon toliko pobjeda u karijeri doživio da cio stadion navija za, a ne protiv njega. Kao da su se sinoć svi oni koji navijaju za Đokovića i žele da osvoji kalendarski Grend slem organizovali i kolektivno došli na finale. Stadion “Artur EŠ” je bio na strani Đokovića, sve je bilo spremno da srpski teniser osvoji 21. šampionsku titulu i kalendarski Grend slem u 21. godini 21. vijeka, ali je Medvedev rekao: “Njet”!
Sve je juče mirisalo na istoriju, sve je bilo spremno za promociju Đokovića u teniskog kralja i konačnog priznanja da je GOAT, publika u Njujorku je osjetila trenutak istorije, iako se godinama opirala jer je Švajcarac iz Bazela, Rodžer Federer, osvojio njihova srca još početkom 21, vijeka. Ipak, rezultati Đokovića su natjerali Njujorčane da shvate kako je srpski teniser, bez obzira šta neko misli o njemu, igrač o kojem će se pričati mnogo godina nakon što stavi tačku na karijeru, i neko koga će generacije tenisera pokušati da dostignu u budućnosti.
Navijala je publika u transu za Đokovića, ali je i Medvedev igrao kao u transu i nije dao mnogo prilika srpskom teniseru i nažalost, svaku koju je i dobio na volšeban način bi ispustio i od kalendarskog Grend slema nije ostalo ništa.
I onda u trećem setu gotovo nestvarne scene. Medvedev je vodio 5:2 i servirao za meč, ali publika nije željela kraj, nije željela juče da Đoković ostane bez krune. Njujorčani i američki džet set okupljen na tribinama “Artur Eša”, željeli su da krunisanje najvećeg u istoriju bude obavljeno tu pred njima, sad i odmah, željeli su da srpski teniser u najvećem gradu svijeta promjeni istoriju tenisa i stavi tačku na debate ko je najbolji…
Medvedev je imao meč loptu 40:30, a publika nije htjela da utihne, nije dozvolila tišinu i koncentraciju. Zviždali su Medvedevu sa tribina, dobacivali, galamili, prosto ga izbacili iz takta, i usljedile su dvije uzastopne duple servis greške i Đoković je dobio još jednu priliku da se održi u meču i sačuva nadu da može do kalendarskog Grend slema.
Potpuno nestvarna, treba priznati i atipično nestvarna scena slomila je Đokovića koji je nakon što je smanjio na 5:4 uz oduševljenje publike zaplakao na terenu kao nekada davno prije više od 25 godina kada je na terenu plakao Pit Sampras, ali iz potpuno drugih motiva.
Naime, 24. januara 1995. godine u spektakularnom meču i poslije skoro četiri sata borbe, Pit Sampras je nakon preokreta savladao Džima Kurijera sa 3:2 u setovima i plasirao se u polufinale Australijan opena.
Ipak nije taj meč upamćen u svijetu tenisa samo po prekoretu koji je napravio Sampras, nakon izgubljena prva dva seta u taj breku. Naprotiv, duel četvrtfinala Australijan opena odigran pred 15.000 ljudi u Melburnu, pamtiće se u sportskoj istoriji po dešavanjima na startu petog seta i emotivnom slomu jednog od najboljih tenisera svih vremena.
Sampras se spremao da svojim servisom započne peti set, a jedan od navijača mu je dobacio: „Pobijedi za Tima!“
Sampras je poslije pričao da mu je od tog trenutka kroz glavo prolazilo samo “pobijedi za Tima, pobijedi za Tima” i da je to vjerovatno najvažnija pobjeda u njegovoj karijeri.
Baš ta rečenica je u tom trenutku prvo potpuno poremetila Pita, tokom gema su mu krenule suze, a u pauzi između prvog i drugog gema potpuno je briznuo u plač. Pokušao je Sampras polivanjem vode preko očiju i prekrivanjem lica peškirom da sakrije suze, ali nije mogao. Plakao je i kada se vratio na teren, baš kao i Đoković sinoć u desetom gemu trećeg seta. Plakao je tada Sampras između svakog poena, a u jednom trenutku činilo se neće moći da servira od suza.
Momenat je tada osjetio i veliki Džim Kurijer. Vidjevši da je njegovom protivniku mnogo teško, Kurijerer je pokušao da malo oraspoloži svog dobrog prijatelja.
– Pite, ako nisi dobro, možemo mi meč da nastavimo sutra!
Dobacio je malo u šali, a malo i u zbilji Kurijer. Ipak, Sampras je tada pokazao koliko je veliki as i uspio je da se pribere i trijumfalno privede meč kraju, poslije čega je usljedio vrlo emotivni zagrljaj sa Kurijerom. Kuriozitet je i da publika nije znala šta se zapravo dešava na terenu i zašto Sampras plače, a Kurijer ima razumjevanje za emocije svog prijatelja, objašnjenje je stiglo vrlo brzo.
Samo nekoliko dana prije meča sa Kurijerom, tadašnjem treneru i velikom prijatelju Pita Samprasa Timu Galiksonu je pozlilo na treningu, pa ga je Sampras odveo kod ljekara. Galikson, koji je i pored zdravstvenih problema insistirao da bude sa Samprasom tokom Australijan opena, imao je urođene srčane probleme, što mu je otkriveno samo mjesec dana ranije, ali i doživeo i dva možadana udara, primljen je u bolnicu, gdje mu je poslije ispitivanja utvrđeno da je doživeo i treći moždani udar, ali i da vjerovatno boluje od karcinoma na mozgu.
Procjena ljekara je bila da mu ostalo još veoma malo od života, a dan pred meča sa Kurijerom, Tim Galikson je poslat u SAD, radi dodatnih ispitivanja i nastavka liječenja.
Tada najbolji teniesr svijeta, Sampras nije mogao da se koncentriše na meč, samo mislio o tragičnoj situaciji u kojoj se nalazio njegov trener i prijatelj, tako da ga je rečenica sa tribina potpuno slomila, a pojavili su se u jednom trenutku i grčevi u stomaku, tako da nije mogao kontrolisati emocije sve i da je htio.
– Obojica smo ostavili srce na terenu. Uopšte nisam nezadovoljan što sam izgubio, jer sam igrao dobro i dao sve od sebe, ali me je snaga izdala. U petom setu je jedino pitanje bilo ko će se od nas dvojice prvi srušiti, jer smo obojica bili preumorni, rekao je poslije meča na konferenciji za štampu Džim Kurijer.
Kada je on završio obraćanje medijima, na njegovo mesto je došao Pit Sampras, koji je i pred novinarima ponovo briznuo u plač, pa je uz aplauz podrške novinara, konferencija prekinuta više od 20 minuta, dok se Sampras malo ne pribere.
Ako vas zanima, Sampras, ipak, nije te godine osvojio Australijan open. U polufinalu je savlado Majkla Čenga, ali u finalu ga je pobijedio Andre Agasi sa 3:1.
