Dvodnevni vaterpolo turnir veterana u Herceg Novom na kojem je ove godine učestvovalo devet ekipa iz cijele Jugoslavije protekao je u zaista fantastičnoj atmosferi, ali ii organizaciji “Veterana Jadrana” koji su bili i pobjednici ovog izuzetnog takmičenja na drevnom Škveru.
Svi koji su u petak i subotu odlučili da svoje slobodno vrijeme odvoje za malo druženja sa vaterpolom nijesu pogriješili, jer su imali priliku da uživaju u majstorstvu starih majstora vaterpola iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije i Crne Gore, dakle od Triglava do Đevđelije…
A bilo je svega i golova, bravuroznih odbrana golmana, sjajnih kontri, odmaranja uz pjesmu u toku igre, i kad mu vrijeme nije, perfektnih lobova, golova sa raznih i neobičnih pozicija, magičnih asistencija, ali prije svega druženja i dobre pjesme u i izvan bazena, prije, u toku igre i poslije utakmica.
Da dobro ste pročitali, veteran su znali da iznenade gledaoce bravurama vaterpolo igre, a onda bi neočekivano zapjevali ili zaplesali, na način na koji je to u bazenu moguće. Na kraju dana žurka na terasi restorana Jadranovog doma na Škveru, živa muzika i pjesme po ukusu i izboru veterana, a kako bi drugačija, uglavnom ona najbolja iz vremena 70-tih i 80-tih godina prošlog vijeka.
I kad vidite kako Bijelo dugme i Čola, Toše Proeski i Le bi sol, ili Parni valjak i Prljavo kazalište jednako opiju veterane, kao i neka odabrana Miroslava Ilića, prosto vam dođe da se zapitate jesmo li mi u nekim paralelnim svjetovima koji ne žele da se međusobno vide i ugledaju na naše sportiste koje ni malo ne zanima jesu li “Pijani somovi” iz Mure, Dunava, Save, Drine, Vardara ili Morače? Mada ih u Morači nije bilo, ali ih je zato bilo moguće tokom vaterpolo turnira pronaći na Škveru.
Pjevalo se do dogo u noć zajedničkim snagama od Vardara do Triglava “odakle si lijepa djevojko”, sad ne znam više, da li zbog očiju kao more jadransko, ili kosa kao klasje panonsko, ili one duše slovenske, ali se igralo i pjevalo u i izvan bazena.
A nije da nije bilo vatre, u bazenu je prštalo, od samog starta, bilo je žestokih duela, i udaraca “preko vode” ako zatreba, nenamjerno dakako, jer ni kordinacija pokreta kod nekih nije kao nekad na nivou želja, ali se uvijek sve završavalo zagrljajima, poljupcima, smjehom i naravno bratskim i prijateljskim stiscima ruke. A golovi su bili posebna priča, kada su oni majstorski, aplaudirali su svi, i publika, zvaničnici, saigrači i rivali…
Naš domaćin Veterani Jadran je imao svog momka za sve, Sinišu Matijaševića, nekadašnjeg reprezentativca SR Jugoslavije, osvajača medalja sa evropskih i svjetskih prvenstava, kapitena Jadrana koji je u bazenu predvodio šampione, a šampioni su svi. Davao je Siki golove, ton igri, lobovao, asistirao, i štipao u odbrani kad je trebalo, kad bi izašao iz vode morao bi da sudi, a ako ne sudi da trči po Škveru i završava sve one sitne poslove i nije kukao, osim kad njegov tim, ili on sam, iz neke dobre prilike promaši gol…
Želja za golom, pobjedom, ostala je kod svih čak i kod onih koji broje petu i šestu deceniju i imaju stomake veće od onih buradi iz kojih se poslije utakmica točilo pivo. Mammut, dakako, za mamutske ljudine sa turnira veterana.
Decenijama su me ubjeđivali da je Slovenac škrt, da su stisnuti i zasebni, uzdržanu ali su igrači Posejdona iz Celja potpuna suprotnost i dokazali su da je to jedna velika, velika zabluda. Njihova privrženost druženju, želja za provodom na Škveru sa svima koji prođu pored njih je bila nevjerobavatna, zovu bez izuzetka da sjednete sa njima, pojedete, popijete po jednu i družite se. Želja za druženjem sa svinma bila je veća od onog Triglava, a on bio najveći vrh u Jugoslaviji. Imali su želju i za rezultatom, i ostvarili su ga, osmo mjesto, je ovog puta zadovoljilo njihove prohtjeve. Vele nisu posljednji, a to se računa.
Došli su u Herceg Novi da igraju, druže se, i uživaju u ljepotama Boke, plan i zacrtano su ostvarili, kažu i prebacili normu, naravno u količini hedonizma u jelu i piću, ali i pjesmi koja je bila podloga svega. Slovenci vole Herceg Novi, Boku, Crnu Goru i prije svega vaterpolo i dobar provod. Zovu u deželu u goste bez izuzetka.
Makedonci su na svoj način genijalci, Vardar je osvojio šesto mjesto, ako je to uopšte i bitno, ali su zato pjevali i plesali, baš kao i njihove Makedonke, bilo je veselo od starta, sa njima je žurka na terasi bila poseban ton, uostalom važi ona, kroz Makedoniju ne pjevaj i ne sviraj, nema što ne znaju, a znaju i vaterpolo…
Srbi su bili najbrojniji, Šabac, Beograd, Partizan, Pijani somovi i svi su se lijepo zabavili. Mogli su neki od njih i rezultatski bolje proći, ali niko nije kukao, naprotiv, uveče su svi zajedno pjevali, a što nebi kad su došli da se druže, a zlatne medalje su dobili svi iz želje za uživanjem u ljepoti sporta, druženja, jela i pića, i dok Crna Gora ima ministarku četiri u jedan, jugoslovenski vaterpolo ima veterana četiri u jedan. Vjerujte bolje zvuči…
I nikad nisam video toliko boema na jednom mjestu kao u petak i subotu na Škveru, a kažu nema boema, ima samo ih trebate potražiti na pravim mjestima…
Splićani su posebna priča… veterani POŠK-a, zovu se Magla, ali ni izbliza ne prodaju maglu, naprotiv imaju oni mnogo igračkih štosova kojima su nadmudrivali rivale. Došli su da pobijede u Herceg Novi, osvojili su drugo mjesto, ali su bili među prvima, ako ne i prvi u pismi i hvala pismi ona nas je održala, a u petak i subotu sve zajedno do dugo u noć držala budne.
Magla igra sjajan vaterpolo, lip za oko, znaju pismu što liči dušu, a fizički izgledaju baš onako kako mi stariji pamtimo Splićanke, praznik za oko i dušu, na sreću bilo je i Splićanki pored bazena, pa se guštalo na sve strane od lipote… ajme.
Sa vaterpolistima iz Bosne i Hercegovine ste uvijek mogli zapjevati i zasvirati kao da nisu izgubili utakmicu i završili na devetom mjestu, uostalom oni nisu ni došli da uče vaterpolo u Herceg Novi, oni su došli u Boku da uživaju i nauče djecu koja su se okupljala na bazenu i da gledaju kako se uživa u životu nakon svih nevolja, i ko je razumio shvatiće, ko nije neće nikad, ni poslije turnira u Herceg Novom.
A vi meni nakon svega recite da Jugoslavije nema, e ima, a vi i dalje širite podjele koje su umjetne i neprirodne. Ja tvrdim da Jugoslavija živi i živjeće zauvijek, koliko god se vi tome opirali, samo je treba potražiti na pravim mjestima, a u petak i subotu najbolje mjesto za provod je bio Škver.
