Subota poslije podne, nakon završenih obaveza i gostiju kojih sam imao obavezu da dočekam, na putu ka Belvederu srijećem brojne drage sugrađane od najmlađih do najstarijih. Pored njih tu su i predstavnici crnogorske intelektualne i medijske scene. Zajedno sa Cetinjanima tu su i mladi iz Nikšića, Podgorice, primorja, ali i iz drugih gradova Crne Gore. Cetinje, moj voljeni grad-heroj, simbol viševjekovne borbe i antifažizma nalazi se pod opsadom pripadnika MUP-a Crne Gore. Slika tužna i mučna, sve podsjeća na početak 90-ih. U sebi se pitam zar će i ova generacija stradati zbog velikosrpskih pretenzija i Svetosavskog kulta koje predvode popovi SPC i njihove vjerne političke sluge u Crnoj Gori. Slobodarski i herojski duh je vječan kao luča Lovćena, on ne da sija već isijava, prkosi vremenu, prostoru, opsadama, lancima, vjerskim dogmama, viju se posvuda crnogorske zastave. Surova borba gorštaka istkana na krvavom kamenu slobode. Kroz glavu mi prolazi misao Aleksandra Puškina: ,,Kuda god bacim pogled – svuda bičevi i lanci, sramota zlokobnih zakona, nemoćne suze ropstva, svuda je nepravedna vlast.” Nastavljam dalje kroz masu onih koji su na Belevederskom klancu moji heroji. Pridružujem se mojim prijateljima i kolegama sa kojima želim da podijelim nastupajuće trenutke te večeri ali i narednog dana. Ostajemo do kasno, noć pada, hladna, čuju se crnogorske pjesme na više mjesta, lože se vatre da se prisutni ogriju. Cetinjani nose da podijele sokove, vodu, sendviče; kome je hladno dodaju jaknu, ili duksericu. Noć duga, neizvjesna, puna strepnje i razmišljanja za sve nas. Očekujem da razum SPC i crnogorskog političkog sluganskog vrha nadvlada tenzije, ali to se ne dešava. Nakon dva sata iza ponoći odlazim da odmorim makar malo, budim se odmah poslije pet izjutra. Opet se pridružujem prijateljima. Masa je provela noć pod vedrim nebom. Stižu razne informacije ali i dezinformacije.
NAŠE SESTRE I MAJKE – HEROINE
Na golom asvaltu naše sestre i majke, sjede naše heroine spremne da budu branik nailazećem okupatorskom zlu oličenom u SPC. Vidim suze i strah sestara i majki, njihovi su sinovi tu na okolnim stijenama, prkosni i ponosni govore: ,,Belveder danas neće pasti”. Boljele su me te njihove suze koje sam vidio, teško je to. Nikada neću zaboraviti njihove suze, ali ni one koje su doveli do toga. Polako se približavaju policijska vozila, kreće uzbuđenje, nemir, emocije su to jake koje se teško kontrolišu. Crna Gora i grad Cetinje se nalazi pred još jednom odbranom Belvedera. Ne Brani se samo Belveder, brani se Crna Gora, brani se identitet, jezik, crkva, brani se sloboda od ozloglašenog okupatorskog klera SPC koji je spreman da krv bratsku prolije da se mitropolit Joanikije na silu ustoliči na tronu Svetog Petra. Sve zdušno podržano od premijera Zdravka Krivokapića i od Dritana Abazovića uz ratnu retoriku i progon građana Cetinja, ali i građana Crne Gore koji su u ovim sudbonosnim i prelomnim trenucima sa nama na Belvederu. Komandir izdaje naredbu o udaljavanju sa Belvedera. Ne popušta se pred naredbom, pale se gume. U međuvremenu srpski patrijarh Porfirije i mitropolit NEDOSTOJNI slijeću desantom na Vladičinu baštu. Dok pripadnici snaga bezbjednosti okružuju taj prostor, a sa okolnih brda snajperisti prikriveni čuvaju prsotor oko Cetinjskog manastira, Belveder se dostojanstveno napušta jer je razum Cetinjana i građana Crne Gore nadvladao duge cijevi crnogorskih snaga bezbjednosti. Građani kreću prema centru grada sa svih strana. Grad heroj je blokiran snagama bezbjednosti koje besomučno ispaljuju suzavce. Zaboravljaju da su i oni sinovi ove zemlje. Zaboravljaju da je ne treba čuvati od nas, već od okupatorske SPC koja je željela da izazove građanski rat. No, građani Cetinja i Crne Gore su bili i hrabriji i mudrji, nijesu ni na jedan način ugrozili nečiji život. Čuju se crkvena zvona za NEDOSTOJNOG koji će ostati upamćen po sramnom činu ustoličenja kojemu se ruga dobar dio pravoslavnog svijeta. Ispunjena je okupatorska misija. Sveštenici manastira na Cetinju pjevaju pjesme o povratku vojske na ,,sveto Kosovo”, ista ratno-huškačka tematika koju godinama izvode. Povratak patrijarha Porfirija i NEDOSTOJNOG uz dokazane i provjerene kadrove MUP-a lojalnih ,,svetom srpstvu.” Na Cetinju su na sve strane raspršeni suzavci, dok se u Podgorici, u restoranu Šipčanika kojim gazduju Plantaže, slavi ,,Srpski svet”. Likuju zadrigli političari masnih brada sa zadahom ljute šljivovice u još jednoj ,,misiji”, ali ne ,,misiji” širenja bratske ljubavi i sloge već ,,misiji” još većih podjela, razdora i sveprisutnije mržnje prema svemu crnogorskom.
Belveder nije pao, ostao je i ovaj put svijetli spomenik slobode svih građana Cetinja i Crne Gore.
KRIVOKAPIĆ I ABAZOVIĆ – (M)ORALNI PATULJCI
Organi bezbjednosti i dalje nastavljaju svoj pir sa suzavcima. Naše majke i sestre iznose vodu i mlijeko da se umiju lica i suzne oči. Plače se, ne samo od suzavaca, plače se sa iskrenim emocijama nad onim što nam se dešava. Nastaju progoni, hapšenja i privođenja. Premijer Zdravko Krivokapić spreman je sve da nas žrtvuje da bi pokazao svoju silu i ,,snagu vlasti.” Pri tome zaboravlja da je udario na Cetinje, grad koji je udario temelje moderne Crne Gore ali i Evrope. Premijeru Krivokapiću želim dobar i dug život i da dočeka da vidi slom svih poraznih i ratno-huškačkih ideja oličenih u Svetosavskom kultu, ali i njegove retrogradne politike. Siguran sam da ima dobre, mogu reći, velike šanse da ga okupatorska (SPC) proglasi za sveca, ako su mogli koljača (popa Macu), mogu i njega, zašto da ne? On bi u toj hijerarhiji novoimenovanih svetaca nosio ime Sveti Zdravko Suzavički (inače stalno nešto plače, prorade mu emocije nakon dobre čašice). Isto tako znam da mu Cetinjani nikada neće zaboraviti, ali hoće oprostiti (jer smo veći hrišćani od njega koji je toliko vješt glumac), a posebno ne Katunjani ovaj desant koji je izveo nad gradom herojem. Vječitih vladara nema. Samo što će ga stranice novije crnogorske istorije postaviti na onom mjestu koje mu sa punim pravom pripada. Izdajnike ni istorija ne voli, još manje pamti. Što se tiče gospodina Dritana Abazovića odavno je pokazao svoje pravo slugansko lice. Pored onih nepomenika sa Cetinja iz URA redova koji mu služe kao poslušnici, koji su intrese svog grada prodali za mrvice vlasti sa stola otpadnika. Retrogradna politika Dritana Abazovića koja je očigledno fokusirana ne samo na borbu protiv kriminala već i na partijsko proganjanje svih indipendista. Dritan Abazović kao pripadnik manjinskih naroda, ali i kao musliman dao je sebi preveliku slobodu da on sam odlučuje što je kanonski u pravoslavlju a što ne. Crnogorci takvu stvar nikada nijesu i ne bi uradili prema vjernicima Islamske zajednice. Njegov odnos prema Cetinju, njegov kopmleks niže vrijednosti i stalna frustracija koja je evidentna u njegovim nastupima u javnosti su samo dio njegove sluganske ličnosti. Cetinje i građani Crne Gore pamti i pamtiće i Zdravka i Dritana kao negativce koji su povrijedili naša najdublja identitetska osjećanja i sve učinili da ponize dostojanstvo grada heroja, slobodara, književnika, oficira, profesora, doktora, slikara, nepokolebljivih boraca za Crnu Goru. Pamtićemo suzavce, šok bombe, gumene metke, ali će zauvjek u novijoj crnogorskoj istoriji Belveder ostati sintagma naše SLOBODE, a vaše SRAMOTE!!!
