Nikada više se ne smijemo dijeliti

“Susret sa 21. majom 2021. godine je svakako prilika da nakon 15 godina od obnove crnogorske nezaviznosti sumiramo šta je za nama, ali i ono što je značajnije, gdje trebamo ići. Prvo, zbog svih onih koji manipulacijama pokušavaju prikriti poharu Crne Gore, da ponovimo. Crna Gora je nezavisna i suverena zemlja, to pitanje je završeno, to više niko ne može promijeniti, a ko bi eventualno i pokušao u nama bi imao najvećeg političkog protivnika. Imao bi branu koja se ne može probiti, jer mi ne zavisimo od bilo kog centra moći. Imao bi branu sazidanu od znanja, iskrenosti, slobode, čistine, čvrstine, odlučnosti, branu naroda, a takva brana je najveća šansa Crne Gore da zaustavi centre moći unutra i van Crne Gore, centre moći koje nažalost imaju svoje podanike, da zaustavi i kriminal i ekstremizam, jer to su najveće prijetnje istinskoj nezavisnosti, stabilnosti i budućnosti naše otadžbine.

Mnogi će reći da smo danas nakon 15 godina zaduženi nekoliko puta više nego prije 15 godina, da je naša obala mnogo više tajkunska nego crnogorska, da su naše šume mnogo više tajkunske nego crnogorske, da su naše rijeke mnogo više tajkunske nego crnogorske, da smo taoci dužničkog ropstva, ekonomske zavisnosti, pravne haotičnosti i moralne degradiranosti. To su pitanja koja suštinski opredjeljuju stabilnost temelja jedne zemlje, otpornost na izazove i održivost na udare sa koje god strane oni dolazili. To su pitanja istinske vječnosti i nezavisnosti Crne Gore.

Crna Gora može biti uspješna evropka priča, samo kao pravno uređena, ekonomski stabilna, moralno obnovljena i građanski jaka. Građanski koncept je jedini koncept u koji vjerujem i za koji se borim, jer bez jačanja građanske Crne Gore nema ni njene obnove. To je nakon istorijske i prve demokratske smjene vlasti u istoriji Crne Gore, najvažnija lekcija koju moramo savladati. Lekcija pomirenja, građenja mostova saradnje, poštovanja različitosti, jer čuvene crnogorske različitosti nijesu naša mana, kako ih neki žele predstaviti, već naše najveće bogatstvo i šansa, ako su nam namjere iskrene.

Nije lako i neće biti lako, jer kriminalci koji gube svakom danom, ali i oni koji nikako da se pomire da mi nijesmo zemlja podanika, sve su više nervozniji, a samim tim i agresivniji. Ipak, lekcije dobijaju svakim danom, svakim novim izborima, jer moraju znati da pare i moć nijesu garancija uspjeha. Kada bi tako bilo, onda bi sve bilo besmisleno. Ovo je postojan narod koji ne trpi podaništvo bilo koje vrste. To bujanje ekstremizma, primitivizma, podaništva sa različitih strana, je mali dio Crne Gore, koji je bučan, pa nekada izgleda da je veći nego što zapravo jeste. Zapravo, ubijeđen sam da je ubjedljivo većinska Crna Gora, ona tiha Crna Gora, ali Crna Gora koja želi mir, stabilnost, pomirenje, pristojnost, dostojanstvo i građanski jaku Crnu Goru. Crnu Goru koja mora pobijediti, jer sve drugo je pogubno, sve drugo nas vodi u sumornu prošlost i to Crna Gora neće i ne smije dozvoliti.

Hoćemo Crnu Goru u kojoj se borimo za svako dijete, za svakog studenta, radnika, penzionera, za svakog čovjeka. Kada ovih dana obezbjeđujemo besplatne udžbenike, dječije dodatke, povećevamo staračke naknade i minimalne zarade, borimo se za svako dijete, za svakog čovjeka. Ne za naše, vaše ili njihove. Ne za jedne ili druge, ne za ove ili one, borimo se za sve. Nikada više se ne smijemo dijeliti, jer patriotizam nije kada 5% Crne Gore uživa, a 95% preživljava.

Patriotizam je kad svi damo dio sebe za opšte dobro, patriotizam je kada radimo za platu i ništa mimo plate, patriotizam je kada sve što stvorimo ili uštedimo podijelimo narodu. Patriotizam je biti sluga naroda, a ne bilo kog centra moći. Patriotizam je kada ste slobodan čovjek, a ne podanik. Patriotizam je kada pobijedimo kriminalce, klanove i centre moći, jer od države niko ne može biti jači ako država ne želi suprotno. Tu utakmicu moramo i hoćemo pobijediti, jer žrtva za pobjedu nije bitna, ako je ona garancija vječnosti Crne Gore. Zato, mali su naši životi, ali je velika i vječna Crna Gora. Za Crnu Goru sve, Crnu Goru ni za šta, nikome i nikada!”