Građani treba da naprave otklon od političara u momentu kada oni počnu da se miješaju u međuvjerske i međuetničke odnose i da se prezentuju kao predstavnici svih pripadnika jedne etničke grupe, smatra glumac Slaviša Grubiša.
On je u intervjuu agenciji MINA kazao da su pitanja vjerske i etničke pripadnosti intimna, kao i da za njih nije potreban nikakav predstavnik ili vođa.
“Čak i ako se slažemo sa određenim stavom nekog političara, trebalo bi ih uvijek opominjati da nemaju pravo da govore u ime cijelog jednog naroda, to jest nacije”, poručio je Grubiša.
On je kazao da su političari najodgovorniji za podjele koje u posljednje tri decenije dominiraju u crnogorskom društvu, ali i da je velika odgovornost na medijima koji, radi čitanosti, prostor daju takvim retorikama.
“Politički akteri, kad god im je potrebno da podignu svoj ili rejting svoje partije, potežu nacionalne teme”, ocijenio je Grubiša.
On je kazao da su nacionalne teme u Crnoj Gori, kao i na Balkanu, još primarne za većinu ljudi.
“Veliku odgovornost je i medija koji, pogotovo u posljednje vrijeme, čak i od mizernih vijesti prave bombastične priče. Tako daju na značaju manje bitnim stvarima, jer znaju da će većina naroda da proguta tu vrstu mamca”, ocijenio je Grubiša.
On smatra da mediji, ako istinski žele da pomognu ozdravljenju društva, moraju da uskrate medijski prostor takvim političarima i takvim retorikama, pa čak i nauštrub gledanosti ili čitanosti.
“Znam da to nije u duhu demokratije i slobode govora ali mi još nismo dohvatili ni “D” od demokratije, tako da moramo ići korak po korak”, dodao je Grubiša.
Političari i vjerski lideri, naglasio je on, imaju najveći dio odgovornosti, budući da se njihova riječ čuje svakodnevno.
“Prvo očistiti medijski prostor od huškača i neprimjerenih istupa u javnost pa onda kad se gospoda političari nauče lijepom ponašanju dati im mogućnost da nešto javno i kažu”, smatra Grubiša.
Kako je naveo, nakon događaja na Cetinju, od vjerskih zajednica mogle su se čuti pomirljive poruke, ali i one koje “baš i nijesu u tom duhu”.
Govoreći o porukama koje su dominirale javnim diskursom nakon 5. septembra, Grubiša je istakao da jedna loša poruka napravi “toliko štete da ih ni deset pomirljivih ne mogu ispraviti”.
“Ne možete tri mjeseca da šaljete otrovne strelice i poruke, i onda, kada se problem desi, poslati jednu pomirljivu poruku i misliti da ste time završili stvar”, rekao je Grubiša.
Poslije događaja od 5. septembra, kako je naveo, poruke pomirenja nikog više nijesu ni interesovale.
“Kuća se mora održavati da bi vam trajala, a ako je zapustite treba mnogo volje, rada, ljubavi i strpljenja da biste je obnovili. Naša kuća je, bojim se, mnogo zapuštena”, ocijenio je Grubiša.
Prema njegovim riječima, generalna je ocjena da u Crnoj Gori treba početi dijalog za prevazilaženje podjela u društvu.
Grubiša smatra da nije bitno ko će dijalog da počne, nego ko će da ga vodi, ali i sa kakvom namjerom se ulazi u dijalog.
“Ako se ulazi s namjerom da se ne popusti ni za milimetar, onda nema svrhe ni počinjati ga. Kod nas si odmah gubitnik ako samo malo popustiš. Uvijek je ego bitnji nego opšte dobro”, istakao je Grubiša.
On je kazao da je ogromno nepovjerenje među političkim akterima, dodajući da je to razumljivo s obzirom na to šta se sve dešavalo posljednjih 30 godina.
Zbog toga, kako je naveo, politički akteri moraju da počnu da grade povjerenje ispočetka.
“Oni su odlučili da se bave politikom, a mi smo im dali glas da se u naše ime dogovore. To im nije zadatak koji mogu da urade ali i ne moraju. To im je obaveza”, istakao je Grubiša.
On je kazao i da se, u svakom sređenom društvu, glas intelektualne elite “itekako čuje i prije svega poštuje”.
“Kod nas to nije slučaj. Osim nekoliko izuzetaka, oni ćute. Profesori takođe ćute, a ćutanje je odobravanje”, dodao je Grubiša. Profesorima je, kako je rekao, u opisu posla da nauče mlade ljude da imaju kritičko mišljenje, ali to moraju da pokažu i ličnim primjerom.
Grubiša je kazao i da se ne sjeća da je čuo mišljenje iz Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) u bilo kom trenutku kada su se dešavale velike i bitne stvari.
On je dodao da “u udruženju, koje bi trebalo da je udruženje tridesetak najboljih i najpametnijih od nas, možda misle da je mudro ćutati”.
“Ponekad jeste, ali ako imaš 50-60 godina i zemlja ti je na ivici sukoba i svi očekuju od tebe da nešto mudro kažeš, a ti odlučiš da mudro ćutiš, onda ti možda i nije mjesto u tom udruženju”, zaključio je Grubiša.
