Osim toga, organizaciji na čijem je čelu, sve češće se javljaju, kako ističe, roditelji, prijatelji, šira rodibina, ali i same žrtve nasilja. To, smatra Zeković, pokazuje da ova kampanja, koja će trajati do februara, već daje rezultate.
“Ono što mogu da kažem, jer smo u kontaktu sa sudovima, je da se tokom ovog mjeseca povećao broj tražilaca besplatne pravne pomoći. Kada je u pitanju naša organizacija, povećan je broj traženja podrške od strane osoba kojima je neophodna pomoć. Javljaju se roditelji, prijatelji, šira rodibina, a i same žrtve nasilja koje nam objašnjavaju koji problem imaju i mi pokušavamo da im pomognemo u onoj mjeri koliko to možemo. Tako da je ovo praktično početak kampanje, a već se vide rezultati”, istakla je Zeković.
Kampanju je pokrenuo Savjet Evrope, a partneri su Vrhovni sud, Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava, Udruženje sudija Crne Gore, Centar za ženska prava iz Podgorice i SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, uz finansijsku podršku i partnerstvo sa Evropskom unijom.
Ključni cilj je, ističe Zeković, da se javnost u Crnoj Gori upozna sa mogućnostima koje su obezbijeđene kroz besplatnu pravnu pomoć koja funkcioniše u svim gradovima u Crnoj Gori, u okviru sudova.
Godišnje 30 do 50 korisnika besplatne pravne pomoći
Ona objašnjava da u svim sudovima postoji služba za besplatnu pravnu pomoć kojoj mogu da se obrate žene žrtve nasilja, a ona obuhvata pisanje raznih dopisa, pisama i sl. i advokatsku podršku.
“Mi godinama pratimo koji je to broj besplatne pravne pomoći koji dobijaju žene žrtve nasilja od strane Službi za besplatnu pravnu pomoć i ti podaci do kojih smo došli su bili krajnje zabrinjavajući i kretali su se od 30 do maksimum 50 na godišnjem nivou, i to u posljednjem periodu. To je vrlo zabrinjavajuće imajući u vidu da na godišnjem nivou imamo preko 2.000 predmeta koji se nalaze u radu sudova i koji se tiču i krivičnog zakona i djela koja su rađena u skladu sa prekršajnim zakonom i Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici”, naglašava Zeković.
Prema njenim riječima, podataka iz sudova za prošlu godinu još nema, ali navodi da je tokom 2019. vođeno 54 predmeta besplatne pravne pomoći za žrtve nasilja u porodici i trgovine ljudima.
“U ovom slučaju, nemamo preciznih podataka koliko se od tih 54 predmeta odnosi na žrtve nasilja u porodici, a koliko na žrtve trgovine ljudima”, napominje Zeković.
Jedan od razloga pokretanja kampanje, kazala je ona, bio je i taj što su primjetili da se u sudovima dešava da žena dolazi sama, bez advokata ili druge podrške, a da nasilnik dobije, u skladu sa Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći besplatnog advokata, kog je dobio zahvaljujući svom lošem imovinskom stanju i materijalnom statusu.
“To je nonsens. Naša praksa je pokazala da veliki broj žena ne pokreće postupak upravo zbog toga što nemaju advokate i plaše se da u tom postupku neće moći same da urade ništa. To su informacije koje su itekako značajne”, predočila je Zeković i naglasila da je postupak dobijanja pravne pomoći jednostavan.
Procedura brza, potreban samo jedan dokument
Neophodno je samo da dostave ili prijavu, ili poziv na sud ili bilo koji dokument koji dokazuje da su žrtve nasilja u porodici.
“Nije potrebna nikakva druga dokumentacija, kao što je slučaj kod ostalih ciljnih grupa koje pokriva Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći kojim moraju da dokazuju svoje imovinsko stanje. Znači, žrtve nasilja u porodici imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć bez obzira na materijalni status u kom se nalaze, jesu li zaposlene ili ne i sl.”, navela je Zeković.
Foto: Fejsbuk stranica “Ispričaj priču do kraja”
Žrtva nasilja u porodici, pojašnjava, dolazi u Službu za besplatnu pravnu pomoć gdje je primaju ljudi koji su tamo zaposleni. Oni je dalje savjetuju i procjenjuju da li joj je neophodan advokat.
“U skladu sa pravlima dodjeljivanja advokata u ovom postupku, ona dobija advokata vrlo brzo. To je važno da one shvate da postupak brzo teče. Imaju pravo na pravno savjetovanje, na sastavljanje raznih pisama koja podrazumijevaju tužbe ili druge akte kojima se pokreće postupak, na primjer optužnica, predmet za pokretanje ostavinskog postupka, predlog za prinudno izvršenje, žalbe, prigovori na rješenja, čak i akta kojima se incira postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava. Vrlo je širok spektar usluga koje mogu da dobiju. Takođe, dobijaju zastupanje advokata prilikom peduzimanja procesnih radnji pred sudom, državnim tužilaštvom, Ustavnim sudom Crne Gore, postupkom pred javnim izvršiteljem i slično”, naglašava Zeković.
Ona napominje i da žrtve čiji su predmeti procesuirani u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, takođe imaju prava na besplatnu pravnu pomoć.
“Do prije par godina to pravo su imale samo žrtve kroz krivični postupak i vidjeli smo da su žene potpuno neinformisane, posebno kada je prekršajni postupak u pitanju, a vrlo često i predstavnici institucija koji treba da im daju informaciju”, kaže Zeković i napominje da žrtve mogu da pokrenu zahtjev za dobijanje besplatne pravne pomoći i putem mejla i na taj način dostave potrebnu dokumentaciju.
Dostupne službe za zaštitu
Osim toga, ona navodi da na nivou i osnovnih i sudova za prekršaje, postoje službe za podršku oštećenima u ovim postupcima.
“To su uglavnom sudije ili savjetnici gdje osoba može da traži pomoć u smislu informisanja o sudskom postupku, kako teče, šta može da očekuje u sudnici, šta može da očekuje od advokata, od sudije, na koji način treba da da izjavu da bi ona bila jasna i da dobije informaciju na koji način se može zaštiti u samom postupku. Ta služba je izuzetno važna jer kada pruži sve te potrebne informacije žrtvi ona biva osnažena da uđe u postupak ili biva osnažena da istraje u postupku. Mi imamo često sutuacije da žrtve nasilja u porodici pokleknu pod uticajem porodice, djece, prijatelja itd.”, rekla je Zeković.
Žene žrtve u 90 odsto slučajeva
Kako je kazala, kampanja “Ispričaj priču do kraja” je namijenjena žrtvama nasilja u porodici, ali sa akcentom na žene jer statistički podaci koje imaju pokazuju da su u preko 90 odsto slučajeva one žrtve. Ipak, napominje da pravo na besplatnu pravnu podršku žrtava nasilja u porodici mogu svi da koriste.
“Sva ova prava su dostupna svim žrtvama nasilja u porodici, bez obzira da li su upitanju roditelji, djeca itd. Apsolutno, važe za sve kategrije kada govorimo o porodici, bez obzira na njihovu starost, pol i slično”, napominje Zeković.
Foto: Pixabay
Kada je riječ o muškarcima, ona tvrdi da se oni rijetko obraćaju zbog nasilja u porodici.
“Tokom ove kampanje nijesmo imali nijednog muškarca koji se pojavio kao žrtva nasilja u porodici. Nema ih ni u sudskim postupcima, a i u tim rijetkim situacijama kada se muškarci jave, uglavnom nije u pitanju nasilje u porodici nego neki neraščišćeni postupci kada su u pitanju starateljstva nad djecom. Kada je konkretno nasilje nad osobom muškog pola u pitanju, nemamo takvih situacija. Mimo kampanje smo imali žrtve nasilja u porodici muškog pola, ali su to uglavnom bila djeca muškog pola ili roditelji muškog pola. Što se partnerskog nasilja tiče, nismo imali takvih situacija, odnosno nasilja nad mužem od strane žene”, navodi Zeković.
Ona ističe i da je SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, u protekloj godini imao je 152 korisnice i pružio je 275 usluga.
“Vrste nasilja koje su bile dominantno zastupljene kog naših korisnica u protekloj godinu su psihičko i fizičko nasilje. Pored toga, imale smo slučajeve, sayber nasilja, vršnjačkog, seksualnog nasilja, zanemarivanja, trgovine ljudima, ekonomsko nasilje, ugrozavanje radnih prava (mobing os strane poslovnog partnera). Kada je u pitanju starosna dob korisnica, najveći broj korisnica je pripadao grupi od 31 do 45 godina, zatim 46 do 67 godina, 19 do 30 godina, namjanje korisnica pripada starosnoj dobi od od 62 do 71 godine i preko 71 godine starosti”, zaključuje Zeković.
