Krajem jula 2020. godine osnovana je Hrvatska reformska stranka Crne Gore. Tada je to za mnoge bilo iznenađenje, jer je bilo jasno da se hrvatsko biračko tijelo cijepa i slabi, što je značilo da će teško biti osvojiti onaj jedan mandat u državnom parlamentu koji je, pod posebnim uslovima, od proglašenja crnogorske nezavisnosti, pripadao manjinskoj hrvatskoj zajednici. Do tada je HGI uspijevao da ima poslanika iz svojih redova, ali je nakon izbora, 30. avgusta 2020. godine, bilo jasno da će Hrvati ostati bez svog predstavnika u Skupštini Crne Gore.
U ragovoru za Skala Radio, Marija Vučinović, predsjednica Hrvatske reformske stranke, kaže da se javnost želi dezavuisati i saopštiti joj laž o razlozima zbog kojih su, kako Vučinović tvrdi, bili prinuđeni da formiraju novu političku partiju sa hrvatskim nacionalnim predznakom.
Gospođo Vučinović, mnogi su vas optuživali da ste formilali partiju neposredno pred izbore s ciljem da oslabite suverenistički blok i učinite da Hrvati više nemaju svog predstavnika u crnogorskom parlamentu. Bilo je i onih koji se nijesu ustezali da kažu kako je Hrvatska reformska stranka rezultat djelovanja srpske BIE. Bilo je svakojakih optužbi, a one ne prestaju ni dan danas.
Znali ste da će ih biti i da Vam neće biti lako da opravdate formiranje stranke pred same izbore. Pa ipak, odlučno ste krenuli u realizaciju ideje, iako bez dovoljno sredstava i bez logistike koja je potrebna da zaživi jedan ovako ozbiljan projekat kakav je osnivanje nove političke partije i učestvovanje na parlamentarnim izborima. Zbog čega ste to uradili i da li je bilo pametnije da ste partiju osnovali poslije izbora?
Dozvolite da na samom početku istaknem da se upornim ponavljanjem neistina, plasiranim od strane pojedinih čelnika HGI, po sistemu 10 puta izgovorena laž postaje istina, želi dezavuisati javnost i saopštiti joj laž o razlozima zbog kojih smo bili prinuđeni da formiramo novu političku partiju sa hrvatskim nacionalnim predznakom. Samo zbog istine koju želim da podijelim sa onim građanima Crne Gore, a posebno Hrvatima koji nisu imali prilike da se upoznaju sa pravim razlozima, iskoristiću ovu priliku da pojasnim što nas je motivisalo da se upustimo u osnivanje nove partije neposredno pred prošlogodišnje izbore. Javnost mora da čuje i drugu stranu priče. Zato mi ne zamjerite na kratkom uvodu kojim ću najbolje odgovoriti na Vaše pitanje:
Javnosti je poznato da sam od 2002. godine, kada je osnovan HGI, bila članica te politicke stranke kao i da sam na prvim lokalnim izborima u Tivtu bila nosilac njene izborne liste. Poznato je da je stranka sopstvenim sredstvima opstajala do 2006. godine, do kada sam, kao predsjednica stranke aktivno učestvovala u kampanji za neovisnu Crnu Goru i sa tom idejom predvodila hrvatsku zajednicu. Nakon obnove neovisnosti, u crnogorskom parlamentu hrvatska zajednica je po prvi put dobila svoga predstavnika na listi DPS-a. Našu nacionalnu zajednicu je predstavljao član HGI, gospodin Božo Nikolić. Kasnije, izmjenom izbornog zakonodavstva 2012. godine, stvoreni su uslovi, zahvaljujući stalnim angažovanjem gospođe Ljerke Dragićević, naše poslanice u crnogorskom parlamentu (od 2009-2016. godine), ali i mene, da HGI izađe sa svojom listom. Osvojen je cenzus i hrvatska zajednica je tada imala predstavnika u parlamentu CG, sa sopstvene liste. I kao jedina politička stranka sa hrvatskim predznakom imali smo svojega predstavnika u Parlamentu CG sve do 2020. godine.
Period djelovanja do novih izbora, vođen mojim liderstvom rezultirao je i značajnim funkcionerskim mjestima koje je stranka ostvarila za stručne kadrove iz svojih redova. Malo je prostora da navedemo sve uspjehe koje je HGI svojim upornim zalaganjem ostvario na politickoj sceni Crne Gore. Ono sto smatram da je najznačajnije je činjenica da je hrvatska zajednica postala prepoznatljiva i aktivna u svim segmentima društvenog i političkog života u Crnoj Gori.
Ako je sve to tako i ako je HGI išao uzlaznom putanjom, zašto je onda došlo do sukoba? Da li ste razgovarali u stranci i pokušali prevazići problem, jer su, makar bi tako trebalo da bude, stranka ali i hrvatska nacionalna zajednica, važniji od svakog pojedinca, pa i lidera?
Znate, kad pojedinci osile do te mjere da počnu misliti da im sve pripada, pa i sama stranka, onda je teško bilo što uraditi. Ipak, nisam mogla vjerovati da će se obračunati samnom na tako neprimjeren način, mimo elementarnih principa koje nalaže etika i ljudsko dostojanstvo. Vjerovatno da drugačije oni koji su osmislili moju smjenu nisu mogli da je realizuju. Raskol u HGI nastao je u trenutku kada sam sramno i do sada na nezabilježen način smjenjena od strane šest članova Središnjeg odbora, izlobiranih od strane Adrijana Vuksanovića i njegovog mentora, sa ciljem da glasaju za moju smjenu, bez ikakvog obrazloženja. To se desilo dvije godine nakon izbora, kada je HGI imao najveci broj glasova, kada sam bila u drugom mandatu ministrica u Vladi Crne Gore i kada smo zauzimali značajan broj funkcionerskih mjesta. U vremenu svojevrsnog puča u stranci stvorili su se i svi uvjeti da se formiraju općinski odbori u Podgorici i Baru. I naravno, zbog svega navedenog, članovi koji su bili protiv takve sramne i nezapamćene odluke o smjeni, napustili su stranku. Njih više nije interesovao HGI, i to je bio znak da treba krenuti dalje, svojim putem. Dalji slijed događaja rezultirao je osnivanjem HRS- a kao nove hrvatske političke stranke u Crnoj Gori. U trenutku formiranja, pod otežanim okolnostima svima poznate pandemije Corona virusa, koji nam je dodatno usporio i otežao rad nije ostalo mnogo vremena do trenutka izbora. Bez obzira na sve što smo doživjeli, na raznovrsne pritiske i podmetanja, ističem da smo na rezultat koji smo ostvarili više nego ponosni.
Da li ste računali sa činjenicom da osnivanjem partije zbunjujete dobar dio biračkog tijela koji nije mogo da razumije o čemu se radi i zašto upravo pred izbore bivša predsjednica ruši njenu doskorašnju partiju, osnivajući svoju? Mislite li da su birači u toj ideji prepoznali vaš mogući revanšizam?
Ne slažem se sa Vašom konstatacijom da osnivanje HRS izaziva zbunjenost. Naprotiv, prepoznat je dosadašnji rad ljudi sa liste HRS i svaki glas koji je dobila naša partija sigurno ne bi dobio HGI, dakle ni u situaciji da nismo izašli na izbore. Iz tog razloga apsolutno ne osjećam nikakvo breme krivnje i ponosna sam na svaki dobijeni glas. Nama nije bio cilj ni svrha da se bavimo HGI već da svojim programom i odnosima među članstvom pokažemo da možemo novim putem. To smo i dokazali, od formiranja, izlaska na izbore i ostvarenog rezultata. Dok drugi nijesu znali što će sa novcem, mi smo bili bez finansijske potpore. Ali, srcem se često može više nego novcem.
Gospođo Vučinović, da li je HRS osnovana srpska BIA, ili je makar pomagala u vašem osnivanju, kako neki tvrde. O tome je bilo riječi u domaćim ali i medijima drugih država. O čemu se radi?
Ma hajte molim vas. To su čiste gluposti. Kakva BIA? Zna se kakva je to organizacija i kome je ona u Crnoj Gori bila posvećena. Zato je i ovakav izborni rezultat, dobrim dijelom. Koga ona uzme pod svoje, taj ne kuburi sa cenzusom.
Ali, šalu na stranu, ova priča je lansirana od strane ostatka čelnih ljudi iz HGI. Priča da nas je osnovala BIA i takve besmislene i bez argumentirane izjave su samo paravan za neuspjeh koji je HGI postigao na zadnjim izborima.
Podsjetit ću javnost da je gospodin Radovan Marić, za vrijeme svoga aktivnog političkog djelovanja u HGI, a to je od 2016. godine, svojim doprinosom u tadašnjoj izbornoj kampanji dao snažnu potporu da upravo Adrijan Vuksanović, kao predstavnik HGI bude u Parlamentu C G. Tada Vuksanoviću nije smetalo vrlo izraženo prisustvo u izbornoj kampanji Rada Marića.
Ali, to nije problem naše stranke. Neka se HGI bavi svojim problemima. Neka objasni svojim članovima i simpatizerima zašto nije uspio da prođe cenzus. Pa neće valjda da ga je, u usponu sopstvene snage, kako su uporno tvrdili, omela stranka koja je tek osnovana. I to toliko da ih izbaci iz parlamenta. Nešto tu ne štima.
Neka gospoda objasne zašto nisu osvojili mandat u SO Kotor. Tamo na izborima nije učestvovala HRS pa nije moglo biti govora o rasipanju glasova.
Možda je ipak nešto drugo. A to drugo je nezadovoljstvo Hrvata radom rukovodstva stranke i ovakvim osionim ponašanjem čelnika. To ljudi ne vole. O drugim razlozima ću govoriti opštirnije kad se za to steknu uslovi. Sada je, čini mi se, još rano.
Da li ste prije osnivanja partije razgovarali sa rukovodstvom HGI-ja i upozorili ih da njihov način vođenja politike, kako smatrate, nije dobar za Hrvate u Crnoj Gori, i da će se to odraziti slabim izbornim rezultatom?
S kim da razgovaram? Kazala sam kako i na koji način su me smijenili. Nezakonito i neljudski. Vuksanović je najveći krivac što je opao ugled stranci i što su ovako prošli na izborima. Neka pitaju Hrvate koje su iznevjerili on i njegov mentor. Tivat je mala sredina. Sve se zna. I koga su dovodili, i gdje su išli po mišljenje. Biće prilike da se o tome razgovara.
Danas ispada da ste jedino vi krivi za sve što se dogodilo u hrvatskom biračkom korpusu. Koliko vam je teško nositi toliko veliko breme?
Naravno da iz svega navedenog ne osjećam nikakvu niti žalost niti osjećaj krivice. Odgovornosti za ovo što se dogodilo treba da snosi rukovodstvo HGI, na čelu sa njihovim predsjednikom, koji bi, da ima imalo odgovornosti i morala podnio ostavku poslije ovakvog izbornog rezultata. Podsjetiću da se ostavke čelnika stranaka podnose izbornim porazom. I osim što hrvatska zajednica nema više predstavnika u parlamentu Crne Gore nakon 15 godina djelovanja , na čelu sa sadašnjim rukovodstvom, HGI je, ponoviću, doživio debakl i u Kotoru, gdje je, nakon 17 godina izbornim rezultatom izgubio mandat koji je HGI do tada imala u lokalnom parlamentu Kotora.
Da nije došlo do raskola, zbirom vaših i glasova HGI osvojio bi se jedan mandat. Da li to znači da bi rezultat u crnogorskom parlamentu bio u korist suverenista?
To je apsolutna manipulacija i sračunata laž da se pokrije neuspjeh HGI i krivica prebaci na HRS. Mandat koji je dobio DPS rasipanjem glasova, oduzeo bi se DPS-u. Dobio bi ga hrvatski korpus, tako da bi broj osvojenih mandata u parlamentu ostao isti. Tako da pojedini politički analitičari nisu temeljno analizirali politički rezultat, ili i takve analize i konstatacije nisu slučajne.
Gospođo Vučinović, jasno je da je Hrvatska nacionalna zajednica malobrojna i da ona ne može da izdrži dvije političke partije. Mislite li da je došlo vrijeme da se objedine HRS i HGI i da Hrvati ne rasipaju glasove? Ako mislite pod kojim bi to uslovom moglo da se realizuje?
Smatram i do sada sam se uvijek zalagala da hrvatska zajednica treba da ima svojeg predstavnika u parlamentu Crne Gore kao i u lokalnim skupstinama Kotora i Tivta. Također smatram da hrvatska zajednica treba da proširi svoje političko djelovanje i u ostalim gradovima Crne Gore, u kojima se za to stvore uvjeti. I uvijek sam bila za dogovore i kompromise, pa sam tako i sada, ali naravno pod određenim uvijetima.
Dakle, da budem potpuno jasna, HRS nema ništa protiv da dođe do koalicije ove dvije političke stranke, u interesu hrvatskog naroda u Crnoj Gori. Uslov za to je da rukovodeća mjesta i jedna i druga stranka ustupe drugima, kao i da se promijene funkcioneri na svim nivoima u organizacijama sa hrvatskim predznakom. Odgovor na ovaj predlog objasniće ko ima kakav interes i da li je priča da se sve radi za interes hrvatskog naroda ustvari samo poštapalica i ništa više. Hrvatska reformska stranka će u narednom vremenu raditi po planiranim aktivnostima shodno svojim mogućnostima.
Razgovor je vodio Slavko Mandić.
