Koliko crkva može da diriguje političkom scenom govori i to što je premijer Crne Gore došao na noge patrijarhu u Beograd u vrijeme održavanja Sabora, da moli za neke stvari i pokušava da amortizuje moguće nezadovoljstvo, kaže za Pobjedu Aleksandar Popov, kopredsjednik Igmanske inicijative.
On smatra i da nije dobro što je ispalo da je crkva glavni igrač, a država mora da joj podilazi da bi neke stvari amortizovala.
“Tu ulogu joj je nesmotreno omogućio i bivši režim u Crnoj Gori. Začudilo me je da je Đukanović kao iskusan političar u zadnjoj godini mandata parlamenta i Vlade ušao u pitanje koje može da izazove toliko velike turbulencije. Crkva je to iskoristila da mobiliše ne samo vjernike i one koji su se osjećali i izjašnjavali kao Srbi, nego da mobiliše i sve one nezadovoljne korupcijom i ponašanjem režima”, rekao je Popov.
Time je, kako je ocijenio, data snaga crkvi i zamah, na kraju se pokojni Amfilohije pojavio kao čelni čovjek u formiranju Vlade.
“Crnogorska vlada je nestabilna, nema čak podršku ni u redovima sopstvene većine i zato se sve ovo dešava – da bi se uspostavio mir po svaku cijenu, da se dalje ne talasa. To je međustanje koje ne znamo gdje može da vodi”, istakao je on.