Društveni procesi su neumoljivi, oni se odvijaju bez obzira na našu pojedinačnu volju, želje ili dopadanja! Sasvim je jasno da pored pozitivnih i poželjnih društvenih kretanja imamo i one druge, retrogradne koji pokušavaju da nas vrate nazad, možda i odvedu onamo gdje nikad nijesmo bili. Tako su i društvene promjene koje su se dogodile u posljednjih godinu dana u Crnoj Gori bile neminovnost. Morale su se dogoditi kad tad, a da li su baš morale biti ovakve pitanje je o kojem treba posebno diskutovati.
Ako izvršimo prostu analizu društveno-ekonomskih događanja u Crnoj Gori u posljednjih devet mjeseci, jer je to vrijeme trajanja ove i ovakve izvršne vlasti, koristeći bilo koju od analitičkih metoda, što naravno podrazumijeva rastjerivanje magle obmana i populističkih zamki, jasno ćemo uočiti sledeće:
• enormno zaduživanje praćeno netransparentnim procesima, nepostojanjem procedura i samovoljom pojedinih centara moći (čitaj vlasti);
• niz diskutabilnih odluka koje se tiču restrukturiranja državne uprave i državnih preduzeća i agencija;
• nekompetentnost novopostavljenih rukovodećih kadrova koja se očituje u (ne)poštovanju postojećih procedura, grubom izbjegavanju zakonskih obaveza, samovolji i opet – netransparentnosti;
• ogroman broj novozaposlenih na osnovu instituta Ugovora o djelu, čime se izbjegava svaki akt o sistematizaciji i zakonska odredba provjere kompetencije ili javnog ili internog oglasa i konkursa;
• krajnji nepotizam koji već postaje groteska, kao i političko zapošljavanje „po dubini i širini”;
• revanšizam bez kriterijuma i principa;
• pogrešne odluke po pitanju radnih odnosa koje će imati nesagledive sudske i materijalne posljedice po sistem, a koje će posljedično plaćati građani Crne Gore;
Niz je moguće nastaviti, ali je ukazano na bit. Dalji egzaktni ekonomski parametri pokazuju potpuni sunovrat crnogorske ekonomije i vrlo moguće potpuni kolaps sistema.
Da bi se sve ovo zamaskiralo pribjegava se raznim populističkim zamkama i varkama. Potenciraju se iracionalna pitanja, prijeti se prošlošću, podupire se egoizam novih vlastodržaca. Provocira se većinsko stanovništvo Crne Gore, htjela vlast to da prizna ili ne, potezima koji suštinski ništa ne znače do omalovažavanje sebe i svoje države, a prepoznajemo ih u čestitkama reprezentacijama drugih država, učešćima u društvenim događajima drugih državnih entiteta, zapostavljanju svoga društvenog bića. Veliki dio građana je ignorisan, prvenstveno najbrojnija nacionalna skupina Crnogoraca kao i skoro sve manjinske nacije. Prava manjina je potisnuta u zapećak, a homofobija jača! Umjetnički i intelektualni život je gotovo zamro.
Poigravanje vjerskim pitanjima prati ovu sadašnju vlast od samog početka njene uspostave. Počevši od Izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, uspostavom Knjige jedinstvene evidencije vjerskih zajednica i njihovog upisa bez provjere podataka, te samo na osnovu iskaza podnosioca zahtjeva, pitanje imovine vjerskih zajednica i crkava, negiranje subjektivnog identiteta ogromnog broja građana, njihovog prava na svoj jezik, vršenje vjerskih obreda i praktikovanja vjere na način koji oni smatraju da pogodnim…
Pravo na identitet, vjeru i jezik niko ne smije i ne može osporiti! Nesporna je činjenica da jedan dio građana ne prihvata Srpsku pravoslavnu crkvu kao organizacioni okvir praktikovanja svoje vjere. Tu uopšte nijesu važne brojke i kvantitet. Govorimo o ljudskim pravima koja se tiču identiteta i vjerskog uvjerenja, a historija nas uči da su ova pitanja izuzetno važna te da borba za njihovo ostvarenje može poprimiti iracionalne razmjere!
Najave o mogućem održavanju ceremonije ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, u prisustvu patrijarha SPC Porfirija, na Cetinju, koja bi se održala 4. septembra ove godine, je moguće kritična tačka koja bi sadašnjoj izvršnoj i zakonodavnoj vlasti dala alibi za sve neuspjehe i promašaje u dosadašnjem periodu vladanja. Sve ukazuje da se radi o planskom dovođenju društvene atmosfere do nivoa ključanja sa vrlo moguće nesagledivim posljedicama na ukupan društveno politički život i dalji razvoj događaja.
Dio građana Crne Gore ne žele ni po koju cijenu da budu potcijenjeni i ignorisani u svom nacionalnom i vjerskom osjećaju, a to perfidno koriste i sadašnja vlast i SPC. Pored neposrednog cilja da pokažu svoju društvenu dominaciju („zapišavanje teritorije” – uz izvinjenje ne nalazim bolji izraz) želja im je da podizanjem tenzija dovedu do homogenizacije svog biračkog tijela i prevazilaženje postojećih podijela i sukoba u vladajućoj većini.
Pošto predstavnici „nove” vlasti nijesu uspjeli ni u jednom od planiranih ciljeva, prvenstveno ni pomena nema o stvaranju društvene kohezije i prevazilaženju razlika u društvu, borba protiv organizovanog kriminala je karikatura performansa koja se svodi na senzacionalističke postupke i izjave. Pored toga, demontiranje „hobotnice”, tj. sistema vladanja prethodne partitokratije DPS-a, gruba je revanšistička ujdurma koju će na kraju platiti građani kroz sudske postupke. Za to vrijeme, za ove, kao i mnoge druge sekundarne ciljeve, potrebno je naći opravdanje pred centrima moći van Crne Gore, koji su mentori i saučesnici evidentnog neuspjeha. A ima li jačeg opravdanja od „krvavog otpora komita”?!
Kroz sagledavanje uzroka i povoda, kao i mogućih posljedica ovog događaja, lako se da zaključiti kome ide u korist moguća eskalacija sukoba na Cetinju 4. septembra – samo i jedino sadašnjim nosiocima izvršne i zakonodavne vlasti!
Umjesto da kao i svaka odgovorna vlast sagleda društvene ciljeve, metode i procedure, prepozna nosioce, procjeni posljedice i uz najmanje rizike omogući ostvarivanje prava na opšte društveno zadovoljstvo, oni se poigravaju sa životima svojih građana i društvenim mirom koketirajući sa organizacijama koje prate politike drugih država i ostvarivanje njihovih megalomanskih politika.
Daleko od toga da treba osporiti pravo predstavnicima SPC da vrše svoje obrede i ustoliče koga hoće i kako hoće ali neka to urade na način koji nikog neće poniziti ili potcijeniti. Imaju dovoljno mjesta i bez ikakve dileme pravo da planirano ustoličenje naprave u Podgorici, u svom hramu!
I da budemo jasni, ovo nije pitanje vjere, ovo je pitanje administracije!
