Eksperti su ugasili Montenegro Airlines, crnogorsku nacionalnu avio kompaniju, odmah po ustoličenju. Tim činom počeo je obračun svetosavske vlade, formirane u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, sa crnogorskim identitetom u svakom smislu. Uništiti u korijenu sve što su prethodnici radili, bio je radni zadatak apostolima koji su se utrkivali ko će ga prvi realizovati. Nije bilo važno, a nije ni danas, što su mnoge stvari rađene mimo zakona i ustava ove zemlje.
-Sada smo vlast, čulo se iz redova vladajuće većine. Zar to nije dovoljno da radimo što nam srce ište.
Dovoljno je, pokazali su prvi dani vladanja. Zaduženje od skoro milijardu eura, u najmanju ruku sumnjivo, a u malo veću i mimo zakona, nije nikoga zabrinulo.
Jer da jeste, uslijedile bi krivične prijave. Za svako (ne)djelo koje je prijetnja Crnoj Gori, njenoj ekonomiji i njenoj suverenoj državnosti. Ovako, napišu portali, objave elektronski i printani mediji, i sve se na tome završi.
A akteri ćute. Znaju oni dobro da je ćutanje zlata vrijedno kada su krivi.
Halabuka će trajati dan, najviše dva i sve ide u zonu zaborava. Ili narodski, izio vuk magarca.
Pristižu nove afere koje će završiti na isti način kao prethodne. Sjetimo se Dritanove tvrdnje da mu je nuđen 21 milion za podršku prethodnoj vlasti.
Radi se o političkoj korupciji kojom naše pravosuđe nije željelo da se bavi.
Tu je i lažni američki diplomata Stevan Simijanović koji se sastajao sa Dritanom Abazovićem kome je omogućeno da nesmetano napusti Crnu Goru, iako je falsifikovanje ozbiljno krivično djelo. A on je, prema saopštavanju nadležnih, falsifikovao diplomatski pasoš NATO države, da bi nesmetano u ,,audiju“ novosadskih tablica NS 368 HD preko graničnog prelaza Dobrakovo izašao iz Crne Gore.
Što je sve radio i kakve je podatke bezbjednosnog karaktera dobio od gospode odgovornih, malo ko zna. Ali, ćuti se i niko ništa ne preduzima.
Podsjetiću, Simijanović je bio na sahrani mitropolita SPC-a u Crnoj Gori Amfilohija Radovića 1. novembra 2020. godine u prostoru rezervisanom za politički vrh vladajuće koalicije u Crnoj Gori. Valjda to dovoljno govori.
Afere su se dalje nizale jedna za drugom. Nema dovoljno prostora da se analiziraju pa ni nabrajaju.
Da vlast čini što god želi, pokazao je i slučaj direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost Dejana Vukšića.
Dokazano je da je on odavao tajne podatke jedne obavještajne agencije države članice NATO.
To je potvrdio i Abazović, potpredsjednik Vlade CG i koordinator za sektor bezbjednosti, lider koalicione vladajuće URE. Direktor ANB je napravio dalji skandalozni korak. Prekršio je Zakon o tajnim podacima tako što je otkrio identitete rezidentnih predstavnika jedne NATO obavještajne agencije. To se smatra prvorazrednim skandalom nezapamćenim u radu obavještajnih agencija.
Za takav propust i kršenje zakona odgovaralo bi se krivično. Osim u Crnoj Gori, pod okriljem nove vlasti. I ništa nikome. Pronađena je službenica koja je preuzela krivicu svoga direktora. Iako su svi znali da se radi o lažnom priznanju, niko se time nije bavio. Sve se zataškalo i svi su ostali na svojim mjestima netaknuti ni po prstu.
O otimanju crnogorskih svetinja i imovine, usvajanjem Zakona o vjeroispovijesti i davanje crnogorske teritorije stranoj državi, što se smatra aktom veleizdaje, nije potrebno govoriti. U ozbiljnim državama u kojima je vladavina prava prirodna pojava, poznato je kako bi akteri ovakvog čina završili. Mi to nijesmo, i zbog toga sve može upravo kako je i posloženo.
Isti slučaj i sa tužilačkim zakonima. Uzalud Venecijanska komisija izražava nezadovoljstvo i neslaganje. Evropska Unija blago kritikuje a njene pulene baš briga što će ko reći. Kršenje ustava je postalo normalno činjenje koje je često i za koje ama baš niko ne odgovara. Hoće jednoga dana, kad ovo ludilo prođe, potpuno sam siguran.
U zemlji u kojoj se prijeti otkazon nastavnici koja je učenike povela da odaju poštu antifašistima, od strane one koja je vlast i deklarisana kao žena četnik, ovakvo ponašanje je očekivano. Ne dira Evropu ni činjenica da nova većina ne priznaje da se u Srebrenici dogodio genocid. Niti to što neće da se izjasni i zabrani fašističko djelovanje.
Našto smo spali, i ko ima drob da gleda parlamentarni kanal. Jedan od primjera je poslanik PzP Branko Radulović, čija je najveća zamjerka bivšoj vlasti bila zapošljavanje svojih. Zakleo se tada da nikada, ako bude u prilici, neće nešto slično uraditi. I nije. Prevazišao je prethodnike. U njegovoj porodici nije ostao više niko nezaposlen. I ko treba i ko ne treba. Bilo je tužno gledati ovog profesora, starca već, kako se udvara ministrici zdravlja hvaleći je na sva zvona. Mora, jer mu je zaposlila kćerku. A on, pedagog, koje znanje ali i moral i etiku, prenosi studentima. Ko će mu vjerovat. Zaboravio je Radulović na odgovornost ministarke kad je odbila donacije 150 hiljada vakcina jer ih je obezbijedio predsjednik države. Nije je bilo briga za zdravlje naših građana. To je samo jedan od prijemjera, a nepočinstva ove garniture apostola ima na pretek. Tri puta je procentualno manje vakcinisanih u CG nego u Srbiji najmilijoj. Čime to ministarka može da objasni? Ili je možda, pored činjenice da je zaslužna za širenje pandemije, dok joj je „zloglasna“ DPS vlast dala da predvodi odjeljenje đe je liječila voljenog mitropolita, zaslužila da bude čelnik crnogorgorskog zdravstvenog sistema. Da ruši sve prethodno, uzduž i poprijeko. A kada se dokopala vlasti, osvetila se onima koji su je doveli. Potpuno opravdamo, jer je takvih Dobričanina bio prepun KBC. Samo zbog takvih, između brojnih drgih, je bivša vlast morala da ode.
O Temeljnom ugovoru i cirkusu vrhovnika u Apostolatu i tužno je i ružno je govoriti. Nije važno na čiji je nagovor otišao Krivokapić kod Porfirija velečasnog. Vučića ili nekog izvan i iznad njega. Uz pomoć određenih sredstava za raspoloženje ponizio je Crnu Goru. Nije mu prvi put, a nije ni potonji, očigledno je.
Vratićemo se na početak priče. Milojko Spajić, apostol koji je valjda zadužen za zaduživanje ali i novu nacionalnu kompaniju ToMontenegro, tvrdio je da to novo čedo nove vlasti neće koštati ni cent naše građane. Govorio i slagao. Izvjesni Mladen Bojanić, takođe. Oće, i te kako. Šteta koju je ova vesela družina napravila Crnoj Gori odavno se broji desetinama miliona eura. Preći će, ako već nije, i na stotine. Samo neko skromnog uma može da uništo nešto što nije trebalo. Ali, to čini mržnja i osveta.
Najsmješnije je bilo kad su novi predstavili stari logo kao svoj. Navodno nekakvi rusku dizajner pobijedio je na konkursu. Sprdnja zaista! Zar ih nije stid što varaju sopstveni narod. Ili makar onaj jednokrilni, jednonacionalni, jednovjerski, kako god hoćete. Nije, jer da se čovjek zastiti, mora da postoji obraz.
Za novi logo, koji je stari, samo oskrnavljen, neko ko neumješno predstavlja ove nove, reče da se mogao uzeti jer je isteklo pravo na autorstvo. Jasno je priznao da je uzet, ili narodski ukraden. Kao isteklo je pravo na vlasništvo pa ga je sad moglo uzeti i Udruženje zaprežnih vozila. A možda i jeste?
Pa da li je to potrebno komentarisati? Ispada da su legalni lupeži platili legalnom ruskom dizajneru da osmisli već osmišljeni logo. Profitirali su još neki, da bi konkurs bio „pošten“. Taman toliko koliko su i oni sami.
