Sandra Perkovićjavila nam se odmah nakon uspješno odrađenih kvalifikacija u kojima je sa 63,75 metara završila na ukupno trećem mjestu. Nije prebacila normu od 64 metra, ali njezin plasman u finale ni u jednom trenutku nije bio pod znakom pitanja. Spomenutih je 63,75 bacila već u prvoj seriji, tako da ovaj put nije bilo nikakvog stresa.
– Sretna sam što sam praktički u prvom hicu bacila kvalifikacijsku normu, žao mi je samo što oznaka za 64 metra nije bila zaista na 64 metra, nego samo na 63,75. Rano smo se probudili i rano krenuli na stadion i osjećala sam se odlično. A zašto sam ostala bacati još dva hica iako sam praktički osigurala finale? Zato što sam željela osjetiti atmosferu budući da ni u finalu u ponedjeljak neće biti gledalaca. Osim toga, krug je malo brz, pa sam ga željela što više isprobati. Također, kako je stanje s treningom ovdje jako loše, nismo stigli gotovo ništa trenirati, pa smo praktički došli odraditi trening u kvalifikacijama. Zadovoljna sam, glava je mirna, noge su spremne fokusirana sam i čekam u miru finale. Danas je dan odmora, lagani stretčing, tonizacija, sutra pravi tonus, pa onda u ponedjeljak uz božju pomoć, brzu ruku i smirenu glavu svašta je moguće – rekla je Sandra za Sportske novosti.
Kako je spomenula probleme s treninzima, zamolili smo je da nam malo detaljnije objasni o čemu se radi?
– Imamo užasno velikih problema sa uslovima ovdje. Stadion za treninge ima samo jedan krug za kladivo i disk, a ovdje su 32 diskašice, isto toliko diskaša, pa isto toliko ljudi u kladivu, znači ukupno oko 130 bacača, a koristi se samo jedan krug! Ponekad u naše termine ubace i koplje. Zadnji trening prije kvalifikacija sam počela u 9.30, još smo požurili da bismo došli što ranije, i bacala sa, do 11.47, dakle dva sata i 17 minuta. I u tom sam vremenu uspjela baciti samo sedam hitaca, s time da sam bacala tri serije po dva hica i za sedmi sam se ugurala.
