Izjava specijalnog izaslanika SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijela Eskobara koji je sinoć upozorio da je Crna Gora blizu institucionalnog kolapsa kakav skoro nije vidio u bilo kojoj zemlji, najslikovitije opisuje ponore političke i institucionalne krize u kojoj naša zemlja (pre)dugo tavori. Najavio je i “mnogo mogućih posljedica“ ukoliko se ne nađe rješenje za izlazak iz krize.
Tim povodom, za Portal Analitika prof. dr Branislav Radulović govori šta bi sve trebalo uraditi da Crna Gora krene putem institucionalnog oporavka, ali i gdje je naša zemlja danas u odnosu na period kada je zagovarao “koncept 49” i kada je imala “širom otvorena vrata EU”.
– Crna Gora je za samo šest mjeseci od najperspektivnije države Zapadnog Balkana i prvorangirane u procesu EU integracija došla do ivice institucionalnog kolapsa, kako sadašnje stanje opisuje američki diplomata Eskobar – ocjenjuje Radulović.
Sagovornik Analitike podsjeća da je u julu 2022. godine postojala vrlo izgledna šansa da se primjenom “koncepta 49”, na kojem je uz pomoć EU partnera bila formirana manjinska Vlada, deblokiraju institucije i Crna Gora uvede u redovan ustavno-pravni režim.
– Sada se u Briselu umjesto o zatvaranju pregovaračkih poglavlja razmatra mogućnost “zamrzavanja” procesa. Definitivno, za ovih šest mjeseci Crna Gora je premještena na “pogrešan kolosijek” i sada je očito da se, i sa pojačanom EU “medijacijom”, ne može vratiti na pozicije iz sredine 2022. godine – izričit je Radulović.
Namjerno se obesmišljava ustavno-pravni poredak
Prema njegovim riječima, prekretnica za skretanje na pogrešan smjer bila je zamjena prioriteta u julu 2022. kada je, kako ističe, umjesto da se kompletira Sudski savjet i Ustavni sud prioritet dat crkvenim pitanjima.
– Od tada je uslijedila serija neustavnih zakonodavnih rješenja i poteza koji su doveli do dalje razgradnje institucija sistema i devalvacije ustavno-pravne strukture države Crne Gore. Pritom, u javnim politikama zavladao je populizam, naglašeni klerikalizam, višak ambicije i manjak kapaciteta – rekao je Radulović.
Komentarišući koliko je u ovom slučaju posrijedi manjak kapaciteta ili pak namjera da se crnogorski ustavno-pravni sistem devalvira, Radulović ukazuje da se s pravom postavlja pitanjeje li riječ o neznanju ili korupciji.
– Ipak, mislim da se radi o namjeri da se obesmisli crnogorski ustavno-pravni poredak i da se Crna Gora “institucionalno razgrađena” udalji od EU i NATO partnera i veže za interese i ciljeve balkanskih autokrata. Dakle, očito postoji namjera u unutrašnjim, ali i u strukturama van Crne Gore, da se ona dezorijentiše i “demokratizuje” od struktura koje u svom fundamentu nemaju ništa demokratsko, evropsko i reformsko – poručuje Radulović.
Sistem se mora vratiti u redovno funkcionisanje
Interesovalo nas je smatra li da je rješenje za izlazak iz institucionalne krize održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora.
– Stanje u crnogorskim institucijama pokazuje da svaki naredni dan bez odluke da se građanima vrati mandat i zakažu izbori je nastavak institucionalne agonije, kako već sada na Zapadu vide prilike u Crnoj Gori – kategoričan je Radulović.
Pritom, kako napominje, nije moguće “rekonstruisati” Vladu kojoj je prethodno u Skupštini izglasano nepovjerenje.
– Dodatno, postojeća parlamentarna struktura produkuje više problema nego što ih rješava i stoga bi trebalo omogućiti “restart” sistema i dati mogućnost novoj parlamentarnoj većini da sistem vrati u redovno ustavno funkcionisanje – smatra Radulović.
Anticrnogorska „strategija“ slična onoj iz 1989.
Mnogi stručni poznavaoci prilika kroz koje je Crna Gora prolazila devedesetih, sve češće porede sadašnju situaciju u našoj zemlji sa tim periodom. Radulović ukazuje da je Crna Gora tada preživjela “anti-birokratsku” smjenu vlasti, koja je zapravo bila uvezena kontrarevolucija tadašnjeg Miloševićevog srbijanskog režima, pod tezom o “odbrani Kosova i ugroženosti Srba”.
Nedugo zatim, kako napominje, Crna Gora je “pošla mimo svijeta” i zato sada ima mnogo analogije sa tim vremenom“. Smatra da je mirna smjena i tranzicija vlasti, iz avgusta 2020. godine, trebala da se iskoristi za institucionalnu izgradnju države, jačanje demokratije i prozapadne spoljnje politike.
– Međutim, uslijedio je retrogradan proces, gdje su ostale sve mane i greške starog režima, a razorena su dostignuća u spoljnoj politici, građanskom i sekularnon ustrojstvu društva. Pritom, zavladao je populizam, primitivizam, površnost, dogma u odnosu na nauku i u konačnom sprovodi se anticrnogorska “strategija” slična onoj iz 1989. godine. Nažalost, “ponavljanje istorije” za ovu generaciju Crnogoraca nije “naučena lekcija – poručuje Radulović.
