Lidija Rmuš, iz Privredne komore Crne Gore, danas je govorila na temu poskupljenja hrane, neophodne kupovine domaćih proizvoda i njihovo bolje pozicioniranje i o Agrobudžetu. Njeno saopštenje prenosimo integralno.
“Uvažene kolege,
Usporavanje privrednih aktivnosti, kao posljedica pandemije COVID-19, u značajnoj mjeri je uticalo na ostvarene poslovne rezultate u svim privrednim granama. Kod subjekata iz oblasti poljoprivrede i proizvodnje hrane nije bilo zastoja u obavljanju djelatnosti, ali se uticaj pandemije odrazio na rezultate njihovog poslovanja – smanjenje produktivnosti, nedostatak finansijskih sredstava, otežanu likvidnost i dr. Pred privrednim subjektima su bili brojni izazovi prije svega održavanje proizvodnje i broja zaposlenih, isplate zarada, obezbjeđivanje sredstva za nabavku sirovina, i dr.
Podsjećamo da su značajni kupci poljoprivrednih proizvoda, naročito u vrijeme sezone – hoteli, restorani i drugi ugostiteljski objekti bili zatvoreni te da su u periodu kada su bili otvoreni radili smanjenim kapacitetima. U takvim uslovima domaći proizvođači su proizvode plasirali preko trgovačkih lanaca, gdje je takođe došlo do pada prodaje. Prodaja vina na domaćem tržištu smanjena je za 50%. Istovremno proizvodnja piva je bila smanjena 33%, flaširanih voda 35%, a izvoz pića je bio smanjen za 25%.
Situacija je bila slična i u prva četiri mjeseca ove godine, dok je od maja, sa otvaranjem granica i uopšte jačanjem privrednih aktivnosti, došlo do pozitivnih promjena u poslovanju preduzeća. Opšta ocjena privrednika ja da se očekuje mnogo bolja poslovna godina od prethodne.
Pandmija COVID-19 je u značajnoj mjeri uticala na porast cijena osnovnih životnih namirnica. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija FAO indeks cijena hrane u svijetu pokazao je da je hrana u maju 2021. skuplja za čak 39,7% u odnosu na maj 2020. godine. Rast cijena je posledica smanjene proizvodnje u periodu pandemije, kao i naglog rasta tražnje kada je došlo do obnavljanja i jačanja privrednih aktivnosti. Naročito je došlo do porasta cijena stočne hrane, što direktno ugrožava poljoprivredne proizvođače, naročito priozvođače mlijeka i mesa. Pored toga, na rast cijena hrane, zbog povećanja cijena energenata, značajan uticaj je ima povećanje transportnih troškova.
Podrška koju kao građani možemo pružiti proizvodnji jeste da više kupujemo domaće proizvode jer time dobijamo svježe proizvode, koji sjećaju na rodni kraj, porodičnu tradiciju, djelo svojih najbližih. Od strane trgovačkih lanaca podrška može biti u boljem pozicioniranju domaćih proizvoda u trgovinama, redovnom izmirenju novčanih obaveza, odnosno skraćivanju rokova plaćanja. Na taj način bi obezbijedili da domaći proizvođači mogu da nabave osnovne sirovine za rad, te da redovno izmiruju obaveze prema radnicima i budžetu.
U cilju daljeg razvoja poljoprivrede investicije treba usmjeriti, prje svega, u proizvodnju proizvoda za koje imamo komparativne prednosti koje proizilaze iz raznolikosti klime, reljefa i zemljišta, te omogućavaju proizvodnju širokog asortimana poljoprivrednih proizvoda od ratarskih i industrijskih usjeva do vinograda i maslinjaka, kontinentalnog i mediteranskog voća i povrća. Takođe, postoje značajni potencijali za dalji razvoj mljekarske i mesne industrije, kao i kapaciteta za preradu voća i povrća.
Postoji opravdana bojazan da negativne efekte na ostvarene rezultate u poljoprivredi u ovoj godini može imati kasno usvajanje Agrobudžeta. Naime, poljoprivrednici nijesu bili upoznati na vrijeme koje će se mjere donijeti i koji će biti nivo podrške, odnosno subvencija usvojen tako da nijesu mogli planirati proizvodnju. Stoga, postoji mogućnost da se sredstva neće iskoristi iako je došlo do povećanja subvencije za obrađene površine sa 200 na 220 eura odnosno 230 eura za poljoprivredne proizvođače mlađe od 40 godina. Pozitivno je što su obaveze prema proizvođačima mlijeka izvršavane redovno, ali za sprovođenje ostalih mjera se ipak moralo čekati usvajanje Agrobudžeta.
Analiza Agrobudžeta koji iznosi 44,8 mil. eura ukazuje da je u ovoj godini došlo do povećanja sredstava koja se izdvajaju iz nacionalnog budžeta za 11%, dok su sredstva međunarodne podrške i kreditna sredstva smanjena za skoro 50%. Dakle, planirana sredstava za Agrobuždet u odnosu na 2020. godinu manja su 26%. Do smanjenja je došlo kod sredstava koji su namijenjeni za mjere ruralnog razvoja, dok su mjere tržišno-cjenovne politike koje se odnose na direktna plaćanja farmerima povećane 17%. Sredstva koja su usmjerena za razvoj ribarstva veća su 50%.
Za direktna plaćanja u biljnoj proizvodnji opredijeljeno je oko 2,0 mil. eura ili 30% više u odnosu na prethodnu godinu, a u stočarskoj proizvodnji 4,2 mil. eura odnosno 19% više, što je veoma značajno za poljoprivredne proizvođače. Za razvoj mljekarskog sektora povećana su sredstva za 30% u odnosu na 2020. godinu. Za jačanje konkurentnosti proizvođača je obezbijeđena mjera podrške investicijama u iznosu od 600 hilj. eura, a podrška iznosi 80% vrijednosti prihvatljive investicije. Uvedene su neke nove mjere za najugroženije u ruralnim područjima.
Agrobužetom je predviđena realizacija oko 60 mjera i zato je veoma važno da, kako bi se opredijeljena sredstva što bolje iskoristila, svaki poljoprivrednik bude upoznat sa predviđenim mjerama.”
