- Polazeći od prava zajamčenog Ustavom Crne Gore na obraćanje medjunarodnim subjektima radi zaštite svojih prava i sloboda (čl 56);
- Cijeneći Vaš položaj i poziciju, a u želji da doprinesemo punom razumjevanju stanja vjerskih prava, a samim tim i ukupnih građanskih prava i sloboda u Crnoj Gori;
- Slobodni da Vas upoznano sa stepenom diskriminacije i povrede prava kojima je izloženo sveštenstvo i vjerujući narod Crnogorske pravoslavne crkve, upućujemo Vam sljedeće obraćanje:
Naime, već duži vremenski period vjerujući pravoslani Crnogorci koji ne žele da svoj nacionalni identitet podrede i stave u službu Crkvi u Srbiji, lišeni su prava da svoja bogosluženja obavljaju u sakralnim objektima na teritoriji Crne Gori, koji su vjekovima pripadali narodu crnogorskom. Napominjemo da je samo od 1860. do 1910. godine država Crna Gora podignula 12 manastira, sagradila 163 a obnovila 112 crkve za potrebe Crnogorske pravoslavne crkve, koje su sada u posjedu Crkve Srbije. Na ovaj način, bez obzira što je Crnogorska pravoslavna crkva tradicionalna Crkva u Crnoj Gori, grubo se krše odredbe člana 14 stav 2 Ustava Crne Gore u kojem se jamči da su “vjerske zajednice ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova”.
Djelovanjem aktuelne Vlade stanje vjerskih prava pravoslanih hrišćana – nacionalnih Crnogoraca dodatno su ugrožena jer se ne poštuje ustavni princip (član 14 stav 1) da su vjerske zajednice odvojene od države. Pretvaranjem Crkve Srbije u (para)državnu crkvu Crne Gore i uspostaljanjem njene supremacije nad ukupnim pravoslanim hrišćanima suprotno je i odredbama važećeg Zakona o slobodi vjeroispovjesti i uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Na ovaj način aktelna vlada i premijer, narušavajući princip sekularizma, krše odredbu iz čl. 9 Zakona koji ističe da u Crnoj Gori nijedna religija nema status državne religije.
Dodatno, i pored činjenice da je Zakonom (član 14) zabranjen svaki vid posredne ili neposredne diskiriminacije po osnovu vjere ili uvjerenja poštovaoci i vjernici Crnogorske pravoslavne crkve su diskriminisani u organima države uprave i drugim službama zbog svog vjerskog uvjerenja. Tako, pravoslani Crnogorci, poštovaoci i vjernici Crnogorske pravoslavne Crkve te njeno sveštenstvo danas ne uživaju prava koja im garantuje član 46 Ustava kojim se jamči sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti. Na ovaj način Država ne postiče toleranciju, razumjevanje i poštovanje izmedju vjernika različitih vjerskih zajednica i pored činjenice da je na to obavezana Zakonom.
Poseban problem predstavlja činjenica da se uz aktivno učešće Crkve Srbije nastoji promjeniti nacionalna struktura stanovništva Crne Gore, primarno u dijelu pravoslanih hrišćana. I pored činjenice da je članom 55 Ustava Crne Gore zabranjeno djelovanje organizacija čije je djelovanje usmjereno na kršenje zajamčenih sloboda i prava ili izazivanja nacionalne, rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti, te da je u posljednjih tri decenije Crkva Srbije direktno ili posredno podržavala paravojne formacije, etničko čišćenje, homofobiju, nacionalnu isključivost, ista umjeto da bude sankcionisana danas je postupanjem aktelne Vlade, suprotno Ustavu dovedena u faktički status državne crkve i ako to i Ustav i Zakon izričito zabranjuju.
Način upisa Crkve Srbije u evidenciju vjerskih zajednica predstavlja poseban problem jer je izvršena uz grup falsifikat koji je izvršen uz direktnu asistenciju državnih organa, što čini biće krivičnog dijela, a izvršioce krivično odgovornim. Na ovaj način, zloupotrebom administracije negirane su neupitne činjenica sadržane u prilogu koji vam dostavljamo.
Stoga cijenimo važnim da Vas, shodno Vašoj poziciji, na ovaj način upoznamo sa stepenom povrede prava vjernika i sveštenstva Crnogorske pravoslavne crkve, nacionalnoj asimiliciji i neosnovanom preuzimanju objekata i kulturnog blaga Crne Gore.
Cetinje, 26.08.2021. godine
Arhiepiskop Cetinjski i
Mitropolit Crnogorski
Mihailo
