Slavko Mandić: Varheljijevi tužilački zakoni?!

Da se nešto čudno na planeti dešava bilo je jasno pojavom Donalda Trampa, 45-tog predsjednika Amerike koji je, na opšte četvorogodišnje čuđenje političke terorije i prakse populizmom, kao temeljnom ideologijom svoje vladavine, opstajao ni na nebu ni na zemlji, čvrst u nastojanju da uništi sve što nije imanentno njegovoj osnovnoj ideji.
Nadobudan, osion, bahat, arogantan, bezobrazan i nadasve grdan, ovaj politički naduvenko je grđe na svijet djelovao od same korone. Malo je falilo da povede nuklearni rat sa Sjevernom Korejom, pa se poslije ljubio i grlio sa Kim Džong Unom. Prijateljstvo sa Putinom je bilo novo ozračje dvije velesile, proisteklo još iz predizborne kampanje 2017. godine, na kojima je, pod misterioznim okolnostima još uvijet, u foto finišu, neki znalci kažu uz pomoć Rusa, Tramp pobijedio Hilari Klinton.

Uticaj Trampa osjetio se snažno i na ove naše balkanske prostore. Bez obrira što je tadašnji američki predsjednik ponizio srbijanskog Vučića karikatularnom teatar scenom kojoj se smijao čitav svijet, Vučić na škanju a on na tronu, Srbi sa sve četiri strane svijeta su ga zdušno podržavali. Uz devizu sagnućemo malo glavu ali ćemo realizovati zamisao za Kosovo, uključujući i onu starijeg datuma za Crnu Goru, od koje je svekoliko srpstvo prosto inficirano. Da uzmu Crnogorsko kad tad i za vjeki vjekova. Tramp bi im u tome sigurno pomogao, ali su možda, sad u novonastaloj političkoj zbilji, Rusi sasvim dovoljni da ovladaju političkim prostorom i idejno, makar za sad uđu u unitrašnjost našeg iznemoglog sistema, ma što on u svojoj suštini značio.

Tramp nije na sceni ali jesu posljedice njegove vladavine. Kako to sve korespondira sa Rusima, pitanje je, ali se sve nekako čini da su Rusi juče, preko svojih političkih štićenika, sa zadatkom da unište Crnu Goru i sve što ima predznak crnogorski, u crnogorskom parlamentu izglasali izmjene tužilačkog zakona. Uzalud je bilo i neslaganje Venecijanske komisije. Pritisak Evrope nije bio snažan. Više je bio lažan a izvjesni Oliver Varhelji, Evropski komesar za proširenje je sokolio sadašnju vlast da uđe u proces koji obesmišljava evropske standarde i ulogu Venecijanske komisije. To je teško razumjeti, osim kroz sve glasnije saopštavanje svjetskih analitičara da je EU zahvatila snažna pandemija svega i svačega, koja je dovela do naglog slabljenja njene moći, jačanja desnice i one ultradesnice, sa fašizoidnim idejama ne rijetko. Kako drugačije tumačiti izvjesnog Varheljija koji  Europsku komisiju za demokraciju kroz pravo, što je izvorno značenje Venecijanske komisije, savjetodavnog tijela Vijeća Evrope, međunarodne asocijacije koju čini 47 europskih zemalja, ne podrži tako snažno da upozori naše domaće aktere da se moraju ponašati u saglasju sa principima EU standarda? Suprotno tome, Varhelji je podržao novu vlast u Crnoj Gori da nastavi sa lošom praksom uništavanja dostignutih procesa, zakona i pravila, po principu uradićemo što nam je drago, pa neka košta koliko god treba. Naravno, neće platiti oni, nego narod u čije ime ali za sopstveni račun čine sve ovo što čine.

Postavlja se pitanje što nakon svega? Ako ovo prođe i Evropa zaćuti sramno, jasno je da je njeno posrtanje u fazi završnog čina i da je politička korupcija i svaka druga očigledno sve prisutnija. Jači kači, kaže narod, i to ne bez razloga. Ovo je samo jedan od primjera.

Crna Gora je imala svoje Varheljije koji su dolazili iz Evrope i ovđe nam činila razne zulume. Sjetimo se Mitje Drobniča koji je izgledao kao neko ko, opet ću se poslužiti narodnom „nit piri, nit viri“, ali je završavao interese protiv Crne Gore šaljući Evropi pogrešnu sliku o svemu što se kod nas dešava. Nakon njega dobijama još goreg Aiva Orava. Danas je sa novom predstavnicom EU slična priča. Zato je sve ovo ovakvo kakvo jeste.
Istina, njih su prigrabili tada ovi koji su danas vlast. Vodali ih uzduž i poprijeko. Inficirali ih poznatim sredstvima za inficiranje. I dobili smo to što danas imamo.

Danas u crnoj Gori nema na sceni vladavine prava. Naravno, kada je vlast u pitanju. Njima je dozvoljeno sve. Obračun treba da uslijedi sa onima koji ne podržavaju vlast a tu su dozvoljena sva pravna i ko zna koja još sredstva. I to sve pred očima Evrope, koja je žmurila i kad su nam otimali svetinje, naše manastire i duhovne hramove.

Ako stavovi Venecijanske komisije ne prevagnu u narednim danima, jer je za očekivati da predsjednik države neće potpisati izmjene zakona i da će ih poslati na ponovno razmatranje, onda je ovo tijelo, koje je osnovano da se bavi ustavnim pitanjima, izbornim pitanjima i uopšte djelovanjem demokratskih ustanova, potpuno nepotrebno i treba ga ukinuti. Kao što ovakvi postupci vlasti u Crnoj Gori, pomognutim izvjesnim Varheljijem i njemu sličnim, ukidaju demokratiju i sijeku je u korijenu.

Da li ćemo doživjeti takav scenario, i je li ovo početak raspada evropskih vrijednosti u koje smo toliko vjerovali?

Ako su Varhelji i njemu slični vredniji od Evrope, ako su navijači srpskog  polu sveta, i ovdašnjih kleronacinalista jači od Evrope, onda ne bilo ni nas ni Evrope.

Umalo da zaboravim. Marina Jočić popela kapelu na Lovćen. Kad nije sveti zavjet đedov ispunila četvoromandatna, onda je ova hrabra “skojevka” uzela stvar u svoje ruke. Danas nam Nacionalni parkovi sijaju novim Marina sjajem. Aferim majstorice! Nego kako!