Građanska aktivistkinja Hajdana Huter uputila je otvoreno pismo njemačkom listu Der Spiegel, kao odgovor na njihov članak o Crnogorcima koji su protestovali zbog ustoličenja mitropolita crkve Srbije Joanikija Mićovića.
U pismuje skrenuta pažnja na prirodu SPC i njenog visokog sveštenstva, uz podsjećanje na podršku koja je davana ratnim zločincima i diktatorskom režimu Slobodana Miloševića tokom ratova devedesetih.
Pismo prenosimo u cjelosti:
U svIjetlu vašeg nedavnog članka o Crnogorcima koji protestuju zbog inauguracije novog poglavara Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, željela bih da na njega odgovorim iznošenjem nekoliko važnih činjenica.
Na Crnogorce su bačeni suzavci i gumeni meci uprkos njihovim mirnim protestima protiv Joanikijeve inauguracije na Cetinju. Čak ni slučajni prolaznici nijesu pošteđeni suzavca.
Ista crkva, koju predstavlja Joanikije Mićović, novi poglavar srpske crkve u Crnoj Gori, imala je važnu ulogu u bosanskim i kosovskim ratovima devedesetih godina, kada su njeni sveštenici davali blagoslov srpskoj vojsci i srpskim zloglasnim ratnim zločincima, poput Arkana prije njihovog divljanja u operacijama u Bosni i na Kosovu. Ovi ratni gospodari ubijali su i pljačkali čitave zajednice, ostavljajući za sobom nepopravljivu štetu i traumu.
Ista Crkva nije hrišćanska organizacija koja širi dobrotu i ljubav. To je zajednica sociopata gladnih moći koji ne vjeruju u Boga; umjesto toga vjeruju u nasilje i ubijanje, suze i patnju. To je ista crkva koja je podržala postupke Slobodana Miloševića u jugoslovenskim ratovima koji su ostavili stotine hiljada raseljenih i mnogo više stradalih. Ista crkva negira nezavisnost Kosova i koristi svoj uticaj da mobiliše negativna osjećanja ljudi prema Albancima, Bošnjacima i Hrvatima.
Srpska pravoslavna crkva izvor je nestabilnosti i kao takvu je koristi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić za destabilizaciju Crne Gore, nakon što je godinama radio istu stvar u Bosni, posebno u Republici Srpskoj. Ova srpska crkva u Crnoj Gori, tačnije Joanikijev učitelj i prethodnik Amfilohije Radović, uporedila je NATO sa Hitlerom dok je psovala bivšu crnogorsku vladu zbog uvođenja sankcija Rusiji, kao što se to zahtijevalo u skladu sa spoljnom politikom EU.
Nakon nedavnih izbora 2020. godine, Crna Gora je ušla u vrijeme nestabilnosti. Iz mirne zemlje, poznate po etničkom i vjerskom multikulturalizmu i toleranciji, vratili smo se u prošlost, sve do 1991. godine. Crna Gora nikada nije bila polarizovanija i nestabilnija zahvaljujući novoj vladi koja ima prosrpska i proruska uvjerenja uprkos tvrdnjama drugačije kada komuniciraju sa zapadnim liderima.
Nova vlada, koja je uspostavljena uz pomoć Srpske pravoslavne crkve, u kojoj je većina ministara u srodstvu sa službenicima Crkve ili u bliskim vezama sa Crkvom, vodi zemlju u haos, proganjajući sve one koji se usude da kritikovati i posebno one koji su etnički Crnogorci. Ova vlada je stvorena da uništi crnogorski identitet, istoriju falsifikujući je, ljude maltretirajući ih, dok se sve vrijeme smiješila zapadnim liderima i tvrdila da promoviše demokratiju.
Ova vlada tvrdi da ispravlja navodnu korupciju bivše vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS), dok istu stranku optužuje za nepotizam.
Međutim, jedina kvalifikacija koja je danas potrebna za posao u bilo kojoj državnoj firmi u Crnoj Gori je da se ili identifikujete kao Srbin i/ili da ste sljedbenik Srpske pravoslavne crkve ili član jedne od vladajućih stranaka. Nova vlada je tvrdila da će imenovati ljude na osnovu kompetencija, ali je aktuelni premijer javno izjavio da se ljudi imenuju na osnovu lojalnosti političkih stranaka. Nova ministarka kulture, sporta i medija, Vesna Bratić, nazvala je istaknutog hrvatskog novinara ustašom, javno priželjkujući da će ugledni srpski građanski aktivista i filozof umrijeti samo zato što je aktivista javno podržao bivšu vladajuću stranku u Crnoj Gori.
Ministar pravde javno je negirao genocid u Srebrenici, izjavu koja je izazvala međunarodni protest koji je doveo do njegove smjene. Nakon otpuštanja, crkva mu je dodijelila nagradu. Postoje brojni primjeri ove vlade koja njeguje antievropske vrijednosti i otvoreni šovinizam, ali na ovom svijetu nema dovoljno papira za dokumentiranje svih primjera.
Najnovija brutalnost na Cetinju razotkrila je pravu prirodu ove vlade – oni su spremni na sve – čak stvaraju haos i tuku svoje građane samo da bi ugodili Srpskoj crkvi koja ih je postavila na vlast.
Na kraju vas pozivamo da pročitate ovo pismo, jer se Crna Gora suočava sa ponorom. Prije dvije noći napadnuti su nevini, mirni demonstranti i srpski marionetski sveštenik protiv NATO-a doveden na Cetinje, simbol nezavisnosti Crne Gore i otpora smrtonosnoj politici Slobodana Miloševića. Joanikije, protivnik NATO -a, dovezen je helikopterom koji je NATO donirao Crnoj Gori.
Na kraju ste napisali da ovu vladu podržavaju procrnogorski liberali. Nije tačno – crnogorski liberali su opozicija ovoj vlasti.
Ako mislite na URA pod liberalima, ova partija je trojanski konj srpske agresije. Oni tvrde da su procrnogorski, ali su izdali sve svoje izvorne uzroke i sve češće privlače one koji su u korist crkvenih postupaka.
U isto vrijeme, istaknuti osnivači stranke napustili su stranku tvrdeći da više ne mogu podržati stavove partije. Napisali ste da pripadaju zelenom pokretu. Međutim, kako fotografije prikazuju na njihovoj službenoj FB stranici, tokom sastanaka koriste plastične boce za jednokratnu upotrebu. Oni su iskoristili udruženje Zelenih kako bi se promovisali među evropskim partnerima.
U stvarnosti, oni zaista ne brinu o zaštiti životne sredine – u stvari, nijesu se protivili najnovijim naftnim prstenovima u crnogorskom moru.
Lider GP URA Dritan Abazović, crnogorska je verzija Rahmana Morine – kosovskog Albanca koji je čvrsto podržavao postupke Slobodana Miloševića na Kosovu.
Crna Gora je suočena sa inkarnacijom zla koja je bila prisutna na Balkanu devedesetih godina. Prošli smo kroz Miloševića, kroz Kosovo i Bosnu.
Istorija se ponavlja – ovoga puta u Crnoj Gori.
Sjajno, gospođo Huter!
Istinito i bastadurski!
Dobar tekst.Nadam se da ce Njemci prepoznati smisao ove price,a der Spiegel je prava adresa koja moze da zabrine Njemacku i Evropsku javnost o problemu jedne male, ali ponosne drzave.