I pričao je Joanikije nekoliko puta proteklih mjeseci, a pričao je i danas, o pomirenju, o tome kako religija treba da nas spaja, a ne razdvaja, veličao izmišljenu tradiciju Beogradske patrijaršije sa lažnim “istorijskim činjenicama” o lažnom postojanju 800 godina, ali nikako da taj veliki mitropolit, pomiritelj, sa svojim duhovnim vođom patrijarhom Porfirijem preko usta prevali ono Crnogorci. To Crnogorci ne bi rekao, po svemu sudeći, ni za spas života, kao da su Crnogorci nešto najgubavije, pa ne treba na njih ni pomišljati, a kamoli izgovarati na glas i razgovarati sa njima.
Godinama je policija branila “Ustav i poredak” u državi kada su demonstranti, najčešće “mirno protestvovali” na podgoričkim ulicama i uvijek bi kada upotrijebe silu za medije i opoziciju to bilo nasilje, prekomjerena primjena sile, batinjanje nedužnih građana, koji su samo protestvovali i iskazivali svoje demokratsko pravo na drugačije mišljenje i viđenje stanja u Crnoj Gori. A bilo je, da se ne lažemo.
I juče i danas su građani protestvovali na Cetinju i mirno iskazivali svoje mišljenje ne napadajući nikoga, braneći svoje stavove da Joanikiju nije mjesto u Cetinjskom manastiru. I ovog puta je policija intervenisala, koristeći prekomjernu silu, gađajući građane gumenim mecima i suzavcima, rastjerujući ih po cetinjskim ulicama, iako niko od njih nije pružao otpor i napadao policiju. I opet je to bila prekomjerna upotreba sile, ali se sada branio Ustav i poredak.
I naravno, imamo potpuno suprotne izvještaje u odnosu na izvještaje koje smo čitali proteklih godina od strane medijskih kuća i političkih aktera. Do prije godinu, ista ta policija je terorisala građane, tukla protestante, branila njihova prava da iskažu svoje nezadovoljstvo. Danas ta policija brani ustavni poredak i spriječava anarhiju u državi koja više nije sekularna, a to znači da je Ustav prekršen.
Prije nekoliko godina građani Crne Gore, birači prije svega DF, protestvovali su na podgoričkim ulicama tako što su danima kampovali na Bulevaru Svetog Petra Cetinjaskog i to je za pojedine medije bilo legitimno pravo. Potpuno je nebitno zato što tako nešto nije zabilježeno nigdje u svijetu, da se na tako “maštovit” način iskaže nezadovoljstvo. Nije bitno što su “Štrumpfovi” mjesec dana blokirali kompletan grad. Gađala je policija i tada protestante gumenim mecima, suzavcima, rastjerala demonstrante, bilo je prekomjerne primjene sile, prebijanja građana, ali su se i sami građani, i političari, sukobljavali sa policijom koja je, valjda, i tada čuvala Ustav i poredak.
Prebijeni su tada mnogi, stradali su uglavnom nedužni, ali su glavni vinovnici nereda u državi i provokatori i generatori svih crnogorskih tenzija poslanici DF i DPS ostali neokrnjeni na svojim pozicijama. I tada su hapšeni opozicioni lideri, i jutros je uhapšen “opozicioni lider” Veljović, ali nije uhapšen Milo Đukanović. Zašto, zbog imuniteta ili zbog dila?
Na Cetinju su ovog puta protestvovali građani crnogorske profilacije, koje druga strana najbezočnije vrijeđa, nazivajući Crnogorce najpogrdnijim imenima, protiv ustoličenja Joanikija, koji ne pripada tronu MCP, već je sluga uvezene crkve iz Srbije 1923. godine, protiv crkve koja je čak dva puta anatemisana, od strane Vaseljenske patrijaršije, zbog nepoštovanja pravoslavnih kanona. Nijedan građanin juče i jutros, do nasilne intervencije policije, suzavcima, šok bombama i gumenim mecima, nije na ulicama Cetinja nasrtao na policiju.
Istu onu policiju za koju su mediji do juče tvrdili da je komitska, da je i dalje pod kontrolom prethodnog režima i da su u službi naroda koji ne postoji, a u suštini brane narko kartele, sada već bivše vlasti. Ako je tako, koga su juče i danas branili isti ti policajci koji su do prošle godine nazivani najpogrdnijim imenima?
Osim smjene samog rukovodstva, u javnost nijesu stizale informacije o kadrovskim smjenama u policiji, kako se to sada slatko kaže “po dubini”, odnosno da su otkaze dobijali policajci i niži policijski službenici. Ako nijesu dobijali otkaze, da li to znači da su iza onih štitova, zaštitnih i policijskih maski, bili isti oni policajci koji su prije nekoliko godina batinali građane kada su protestvovali u ime sadašnje vlasti, a protiv aktuelne opozicije?
Ukoliko su to isti ljudi, značilo bi da su isti ljudi i tada i sada vršili svoju dužnost, ili su i tada i sada bili sluge vlasti, koja silom rastjeruje mirne protestante, koji su izašli na ulice Cetinja da iskažu svoj protest.
A šta ako nisu to isti pripadnici jedinica policije, koji su prije pet godina prebijali građane? Ko je u tom slučaju skriven iza onih šljemova građane gađao gumenim mecima, šok bombama i suzavcima? U tom slučaju postoje samo tri mogućnosti: 1. Da je u policiji došlo do tihe smjene i otkaza o kojima javnost nije obavještena; 2. Da su samo za ovu priliku angažovani ljudi koji su poslušnici aktuelne vlasti; 3. Da su sa strane dovedeni pripadnici policije koji su obukli uniforme crnogorske policije.
I pitam sada sve one koji će ovo pročitati, pa i one koji neće, kako je moguće u Crnoj Gori pričati o pomirenju, ako je za pomirenje potrebno na silu, pod zaštitom do juče mrske vojske i policije, ustoličiti nekog mitropolita kojeg neće Crnogorci i građani koji ne prihvatanu “Srpski svet” kao svoj? Jesmo li danas zaista pomireni nakon nasilnog ustoličenja Joanikija od strane okupatorske crkve? Jer kako drugačije nazvati jutrošnju okupaciju Cetinjskog manastira, iz kojeg su oko 09.00 časova iskočila nabildovana lica, sa čudnim sveštenskim majicama kratkih rukava.
Nakon svega viđenog, jasno je da nekakav mitropolit koji ne želi da pomene jedan narod ne može biti pomiritelj i da to nije, već je najobičniji raskolnik, a da njegovo nasilno ustoličenje, pod zaštitom policije i vojske Crne Gore, nema blage veze sa religijom koja treba da insistira na mirnim rješenjima, a crkva iz koje je poslan u Cetinje na svojoj duši, u posljednjih 30 godina, ima ratove u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, i godinama je skrivala najokorelije zločince, a djelovala je pod okriljem prethodne vlasti u Crnoj Gori i Srbiji, kao što i sada štiti vlast u Crnoj Gori i Srbiji.
A možda smo svi zajedno juče i danas gledali jednu loše izrežiranu priču u kojoj je svoj debakl doživila politika DPS i Mila Đukanovića, što bi moglo biti ljekovito za Crnu Goru, a ona druga strana pokazala da je jednako nasilna kao i prethodna vlast, što bi značilo da moraju otići već na prvim narednim izborima da ne uhvate korijenje.
I tako smo u kooprodukciji Beograda i apostola dobili umjesto građanske – jednopartijsku, pardon – religijsku državu, koja će ubuduće da određuje i ko će u vladu (svjesno malim slovom), i ko će u na čelo policije, vojske, škola. Tu pogotovo, jer je neophodno zatrovati najmlađe sjemenom mržnje prema svemu što nije srpsko i podučavati ih istoriji Jovana Deretića, Aleksandra Rakovića i njima sličnim istoričarima.
