Na Njegušima, po njeguški, na promociji knjiga “Zapisi sa Njeguša” i “Zrnca iz prošlosti Njeguša”, autora Gojka Kustudića i Lazara Božovića.
U prazničnom danu, crnogorskoj nezavisnosti posvećenom na gumnu ispred ljetnikovca kralja Nikole, živa i pisana riječ koja na ovim prostorima od vjekova nalazi iskru u kamenu, uz tradicionalne diple, čašicu rakije i njeguiški sir i pršut, te prijateljski stisak ruku, zvanično je počelo ovogodišnje Njeguško kulturno ljeto.
Zvucima diplara Stevana Čavora i snažnom riječju dramskog umjetnika Slobodana Marunovića i njegove Potonje ure Njegoševe, koje se tako prirodno naslone na krš i dušu crnogortsku, bila je praćena ova promocija.
O autorima i njihovom djelu koje, prije svega, potpisuje ljubav prema rodnim Njegušima i želja da se prošlost ne zaboravi, nadahnuto u poetskom vijencu govorio je novinar i publicista Dragan Mitov Đurović.
Knjiga ova je za svaku kuću Njegušku i crnogorsku, jedan veliki podsjetnik na ono što se zbivalo, ali i veliki opomenik da nikada više ne dozvolimo da svetinje ne budu naše, da nikada ne dozvoliko nikome i ni kojoj vlasti i ni u jedno vrijeme da se igra s našom istorijom kako se igrala i igra danas.
Tu su fotografije ljudi koji se amaterski i profesionalno bave fotografijom uz pozdrav čovjeku koji je dao značajan doprinos fotografiji, humanisti i planinaru Petru Miloševiću, kazao je Đurović, predstavljajuči knjige i izložbu koja je pratila njihovu promociju.
Iz svekolike naše gore preko prijestonice se stizalo do Njeguša, i dalje prema moru odilo trbuhom za kruhom i sa vapora skidanjem kape zaklinjalo rodnoj grudi sa pogledom na Lovćen, da će se ako uzmogne doma vrnuti.
U tankom brašnjeniku bila je kora ljeba i šaka zemlje, u duši velja nada da će kada se vrne sve svoje doma naći i da će za zdravlje u crkvici svoga bratstva svijeću zažditi i darove ostaviti.
Njeguši, nekada velika kuća sa dosta vrata i prozora, kuća koja je dočekivala i ispraćala, koja se i sada zori svojim precima i pamti svijetle stranice svoje istorije na koje zarad novih naraštaja treba podsjećati i za pokoljenja koja dolaze sačuvati.
To su na poseban način učinili Lazar Božović i Gojko Kustudić , hroničari i zaslužnici da se staro ognjište održi i da nove grane daju nove ognjeve.
U knjizi o svom zavičaju koja je zapravo monografija koja obuhvata više oblasti, od davne istorije, do novih dana, autori su dali zapise o selima nekada košnicama, sad mahom zaboravljenim kućištima. O crkvama nekada zornim, sada dijelom obnovljenim ali i zapuštenim svetilištima koja i nadgrobnim zapisima još čuvaju sjećanje na naše korjene.
O slavama domaćim i narodnim radovanjima koja su ponovio počela da žive i okupljaju čeljad. O svemu minulom u monografiji svjedioče i stare slike vješto odabrane i zapisi putopisaca i učenih ljudi, riječi su Dragana Mitova Đurovića.
Gojku i Lazaru pisanje nije osnovno zanimanje ali jeste ljubav prema svom rodnm kršu. Oni su velikim naporom i znavenim radom biblioteci Njeguša i svima nama darivali ovu vrijednu knjigu.
Obraćajući se brojnoj publici, Gojko Kustudić je rekao da voli zvijezde zavičaja, svoje Majstore i svoje Njeguše, svoju Boku Kotorsku i cijelu Crnu Goru, pa ne može vjerovati da ima i onih, koji kako je kazao, ne vole svoju domovinu.
Svi oni koji su sa lovćenskih vrhova i crnogorskih planina prvi put ugledali crnogorsko more ispred i ispod sebe, imaju ljubav prema Crnoj Gori i prije svog rođenja, rfekao je Kustudić.
On je podsjetio na svoje korjene i na kuću u kojoj je rođen kralj Nikola, a koju je od Kustudija kupio njegov otac vojvoda Mirko.
U knjizi su opisana 23 naselja i njihov današnji izgled i 16 njeguških crkava koje predstavljaju bogatstvo na nivou Crne Gore i regiona.
Lazar Božović, prelistavajući knjige podsjetio je i na poglavlje koje predstavljaju preko 30 starih fotografija od 1890. do 1934. godine kao i 30 slika novijeg datuma snimane iz neobičnijih perspektiva.
U drugom dijelu knjige su predstavljeni događaji bogatog Njeguškog kulturnog ljeta uz 178 aktivnosti u periodu od 2002 godine do danas.
Za ove knjige i način rada na njima, Božović je istako Dušana Otaševića, kome je posvećena knjiga “Zrnca iz prošlosti Njeguša”.
Tu su male crtice iz njeguškog života i njegovih ljudi.
Na kraju Božović je istakao i svoju ideju na koju ga je podstakla mr Vesna Vičević, da se u budućnosti izgradi spomenik – pozornica posvećena hiljadugodišnjici države Crne Gore.
Pozornica u obliku velikog gumna bi imala dva sprata sa 7 gumna svih Petrovića, a sa kontra strane bi bila polu gumna Vojislavljevića, Balšića i Crnojevića .
Ova ideja popraćena je dugim aplauzom prisutnih koji su na ariji podlovćenskoj disali punim plućima i punim srcem rodoljublja.
