U petak, 18. juna 2021. godine u 20 sati i 30 minuta u Podgorici, preko puta Hrama Hristovog vaskrsenja, premijerno se okupljaju Bogougodnice. To će biti praznik ljepote, eksplozija pravoslavne ženstvenosti i mudrosti.
Uz sami plato Sabornog hrama u Podgorici, na svetog sveštenomučenika Doroteja, i uz blagoslov (upućen poštom) Njegovog Preosveštenstva mitropolita Joanikija okupljaju se Bogu posvećene žene, pravoslavno (p)odgojene i ustrojene, emancipovane i aksiosne kako bi jednoglasno, kroz javno okupljanje, zapojale protiv moralnog posrnuća Srpske pravoslavne crkve i licemjerja muškaraca koji tvrde da su čuvari društvenog, crkvenog i političkog morala i dobrog ponašanja.
Prijava javnog okupljaja je podnijeta, uredno i blagovremeno, na skrušenom obrascu broj 1, podgoričkom Centru bezbjednosti.
Pri ulasku u šaltersku salu na prizemlju nove policijske zgrade osjetila sam se nekako čudno. Osjetila sam da tu nešto nije u redu. Stislo me je u predjelu grudi, nijesam mogla da dišem. Znate ono kad vas zaboli u grudima i u dušniku istovremeno, od čega gubite svijest.
Srećom, znam šta mi je raditi u takvim situacijama. Izašla sam vani i odmah telefonom pozvala svog policijskog duhovnika Mladena Markovića. Uvijek mi prija čuti i osjetiti Mladena. Nisam mu se obratila kao nekada davno, dok smo vježbali vožnju, “Mlađo, brzino policijska” nego zvanično jer sam ipak tu, u policiji, službeno.
Rekoh mu “Mladene, ovdje nastojateljica Maja. Arhiva Centra bezbjednosti se pod hitno, ali znači pod hitno, mora osveštati. Znam, razumijem te, da je ne možeš ponijeti ispred hrama i sve lijepo snimiti i lentrati, ali se sveštenik mora uvesti u šaltersku salu ako je ikome stalo do onog naroda koji tamo ulazi i radi.
Pristao je, zbog smirenja žena koje tamo rade, da uključim zvučnik na mom telefonu (vjernici koji su studirali vani kažu da je to speakerphone). Ponovi im je da im uskoro, a prije Malagurskog, stiže spasenje i da će, u šalterskoj sali vladati ista atmosfera, mirnoća i radna brzina kao u njegovom osveštanom automobilu.
Svi prisutni, i ja sa njima, smo u glas rekli “Aksios”.
Policijsko-saobraćajni duhovnik Mladen mi je rekao da radi na tome da direktor Uprave policije dozvoli, da se na platou ispred Sabornog hrama, osveštaju i sva, nepravedno oduzeta, policijska patrolna vozila.
Drhtala sam od sreće dok mi je to govorio, jer sam svjesna koliko je to važno za redovno obavljanje policijskih poslova i uspješno hapšenje svih nevjernika i onih koji odstupaju od svetosavlja. Dodao je da sam mu učinila i veliku uslugu.
Pomislih, u sebi, šta bih ja tako bogobojažljiva mogla pomoći jednom velikom Mladenu koji je širom svijeta proslavio našu policiju i vratio je, nakon one gnusne otimačine i pokatoličenja, izvornom pravoslavlju.
Rekao je da će, kada se osveštaju kancelarije arhive u prizemlju, dobra vibracija podići na gore. A tamo gore, na vrhu zgrade, je direktor Uprave policije. Tamo su njegov kabinet, sala, nužnik…
Osvještavanje, koje se uvijek širi, blagodatno će uticati i na brži rast njegove brade. Dodao je, da iz nepoznatih razloga, direktoru nešto sporo raste brada a da je svima nekako stalo da osim uspješno policijski izgleda i duhovno pristojno.
Izašla sam iz zgrade CB, klekla na obližnji mravinjak, i Bogu zahvalila što me je poveo gdje jeste kako bi učinila i svjedočila dobrim djelima.
Jedva sam čekala, tog dana, da u svoj elektronski dnevnik zapišem sve o produkciji i distribuciji pravoslavne karme.
Imam inače lap top sličan onom koji tako lijepo i ženstveno koristi ministarka, a i dalje djevojčica, Tamara Srzentić. Redovno na njega lijepim nove stikere (naljepnice) koje i ona ima. Vjera mi ne dozvoljava da budem ljubomorna, ali moram priznati da bogami jesam. Nekada, kada na Prvoj TV vidim njen lap top, dođe mi da joj svu kosu iščupam. Njene su naljepnice nekako baš uvijek moderne i cool (u crkvi kažemo tematski zaokružene). Smirim se, uz molitvu, dok klečim na grašku. Ne poznajemo se lično, da bi razmjenjivale sličice. A voljela bih. Ona za sada ne dolazi u crkvu niti daje javne izjave, jer je još iskušenica. Ali ću vidjeti nekako, preko trans aktivista, da me predstave Tamari (ne naravno na istinu).
Da se vratim okupljanju Bogougodnica. Kao nastojateljica često javno ističem da je Pravoslavlju u Crnoj Gori potrebno istinsko ozdravljenje jer se nakon političke i izborne zloupotrebe nastavlja sa licemjerstvom pojedinaca koji se predstavljaju jačim i bitnijim ne samo od naših pravoslavnih episkopa nego i od Boga samoga. Dosta je pojedinaca, koji su rođeni u muškom tijelu i sa muškim polnim i ostalim karakteristikama, koji pokušavaju da izgrade svoje političke i profesionalne karijere, ostvare skrivene ciljeve, šire nacionalizam, gazeći sve principe koje poštuju sve pravoslavne crkve u svijetu.
Cilj okupljanja je da Bogougodnice jasno poruče da Srpska pravoslavna crkva treba istinske vjernike a ne licemjere, nasilnike, srebroljupce, nacionaliste, karijeriste i ženomrsce. Žene i muškarci u pravosavlju trebaju da su ravnopravni. Glas žena treba da se čuje a episkopi ne smiju da ćute.
Na skupu će biti pročitan proglas Bogougodnica prema Njegovom Visokopreosveštenstvu mitropolitu gospodinu Joanikiju koji ima znanja i odgovornost da pravedno postupi i konačno dostojno saopšti odluke Crkvenog suda u vezi nekoliko politički eksponiranih vjernika. Zbog toga će Bogougodnice nositi portrete Vladislava Dajkovića, Jovana Markuša, Bećira Vukovića i Borisa Malagurskog kako bi se jasno poručilo da žena u pravoslavlju zaslužuje da bude uvažena i ravnopravna a da SPC ne treba da bude predmet manipulacije i zloupotrebe bilo kojeg muškarca.
Određeni privilegovani muškarci u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, samo zato što rade za Srpsku stvar ili za Srpski svet, zloupotrebljaju Srpsku pravoslavnu crkvu, zloupotrebljavaju pravoslavlje i zloupotrebljavaju žene.
Bogougodnice će jasno i dokumentovano poručiti da da tjelesno opštenje i pohota muškaraca u SPC treba da se zaustavi.
Što se tiče ikonografije, samostalno nećemo isticati obilježja. Prisutnima planiramo dijeliti anaforu.
Tog dana, a sve do 28. juna, na i oko hrama očekuje se isticanje internacionalnih zastava duginih boja. Nije to slučajno. To je dio dogovorene autonomije na Sinodu SPC.
Vjernicima i onim ostalim, uključujući i uvaženog Petra Komnenića, bilo je nejasno zašto je ministar Milojko Spajić, sa ministrom Milatovićem, bio na noćnom iznenadnom letu, sa Premijerom, za Beograd i šta je tražio na Sinodu Srpske pravoslavne crkve. Ministar Milatović je odmah jasno saopštio da nema odstupanja od Đedovog amaneta i da se plate i penzije neće smanjivati, čak i po cijenu podizanja poreza na vosak.
Vladike su se međusobno pogledale, klimnule mudrim glavama, i rekle mu “Jakov aksios”. Ministar Spajić je tražio konačno mekši stav crkve prema istopolnim porodicama. Patrijarh Porfirije, dobrica i slatkica najveća (zato ga baš i volim i poštujem), mu je rekao da mu je sve jasno jer onome “ko sluša i citira velikog Branimira Štulića i mora biti sve jasno”.
Dogovoreno je da ministar Milojko ipak prvi pusti tvit kojim čestita Mjesec ponosa a da će, ako Milojko zaista učini tako veliku i rizično-opasnu stvar, onda Crkva, nakon sagledavanja reakcije vjernog naroda, tokom gostovanja nacionalističkog propagatora Malagurskog istaći internacionalne zastave duginih boja.
Bogougodnice će mirno stajati 60 minuta na način što će u svojim rukama držati transparentne, a u sebi, i na glas, govoriti molitve i povremeno, preko zvučnika skromne jačine, emitovati različite liturgijske pjesme koje pozivaju na okajanje grijeha, humanije, pravedenije i ponašanje u skladu sa Božijim zapovijestima.
Nakon toga se mirno, i s Bogom u srcu, razilazimo kućama. Te noći, upamtite 18. juna, sveti Dorotej, idemo na nešto raniji počinak. Sve učesnice javnog okupljanja preko puta Sabornog hrama su obavezne (to je dio programa javnog okupljanja koji se individualno nastavlja) trebaju se odmah uputiti kućama i poći na počinak ranije nego im je to navika, kako bi se molitva nastavila i u krevetu.
