Prošlo je više od pola godine otkako nas “oslobodioci crkovno-svetosavskog smjera” svakodnevno “usrećuju” rasturanjem, premile nam a metiljavo branjene, države. Umjesto navedenog naslova mogli bi, primjereno sadržaju, napisati nekoliko sličnih. Pa da počnemo kako je red od prvobitne, čuvene predizborne:
Uloga laži u obmani glasača. Lijepe sreće da je samo jedna. No je sastavljena od buljuka sitnijih čiji bi detaljan opis ispunio dvotomnu knjižurinu. Te ćemo skratiti priču na suštinske. Prva i osnovna laž kao “prvobitni grijeh”, ne bilo primjenjeno: dva stuba buduće skalamerije, oličena u Demokratama i Uri uspješno se maškaraše u ono što nijesu. Što će se viđeti odmah poslije izbora.
Nažalost povjerovao im je jedan dio pristalica građanske Crne Gore. Naročito zbog one Zastave pod kojom se kokotio kosmati Dripac, a oskrnaviće je ubrzo poslije izborne pobjede. Prvi mamac za “somove što se na bućkalo vataju” bješe obećanje “ekspertske vlade”. Kakvi su eksperti dokazaše rezultatima. Odličnim za njih a poraznim za državu.
Uslijedio je pljusak predizbornih preslačaka, tj. obećanja. Te neće biti partijskog zapošljavanja i nepotizma. Te neće biti revanšizma i sl. Poslije masovne sječe kadrova, neviđene u ostatku svijeta, munjevito popuniše mjesta. Nasta stampedo pred kojim olimpijci mogu samo da se pokriju ušima. A i tice znaju sve stepene srodstva i partijske povezanosti među njima. Što će reći saket obećanja ispade govno zamotano u šarenu kartu.
Mogli bi navesti i nekoliko drugih naslova. Naprimjer Laž u službi prikrivene diktature ili Upotreba laži za ostvarenje terora manjine nad većinom. Nećemo se zadržavati na navedenim. Ko je pažljivo pratio rad, donošenje zakona, i ostale mjere lako će naći primjere.
Laž u cilju poništenja suverenosti Kako drugačije nazvati donošenje izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovjesti diktirane u pero od Rista Sotone i drugih glavešina vojne formacije zvane SPC. U kojoj je suverenoj državi moguće prepisati pozamašan dio teritorije u vlasništvo druge države. Što će reći država u državi ili država iznad države, u istu se uvalila kao kukavičje jaje, zahvaljujući sluganskoj vlasti bez kičme i elementarnog dostojanstva.
Da dosolimo još sa najnovijom akrobacijom prezidenta od omrčenog Parlamenta. Obeća da će vratiti 4 crkve na Svetom Stefanu ni manje ni više no Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi koja u doba kad su građene nije ni postojala. Prepao se prešednik Parlamenta od velikog tateka iz “bratske”, jer ga mnogo naljuti priznanje genocida u Srebrenici. Nazdravlje nam suverenost. A prezidentu nazdravlje kukavnost ili ako mu se više sviđa manjak inteligencije.
Dalje – Laž kao izgovor za ukidanje uspješnih kompanija.
Pokušaćemo da ukratko podsjetimo na najslikovitiji primjer, kao ilustraciju poraznog učinka “oslobodilačke” vlasti. Čega su nas oslobodili i u čiju korist.
Kad su bili u prilici da bar nešto spasavaju od propasti vadili su se na pravne prepreke. (Tim pravdoljupcima nijesu smetale da izglasaju protivustavne zakone po sopstvenoj mjeri, usred noći i bez kvoruma). Ali je pod tim izgovorom, na primjer, pukla nacionalna avio kompanija, na radost AIR Srbije. Ono TO Montenegro je čisti eufemizam.
Malo im bi što ugasiše kompaniju no su namjerili da preuzmu i njene veze i prepoznatljivost diljem svijeta. Naučeni na ruralne, šibicarske prevare dosjetiše se da raspišu konkurs za Logo nove kompanije. Gle čuda pobjednički ispade gotovo istovjetan sa prethodnim originalom. Da se vlasi ne dosjete. Samo su malo očepili kljun onom orlu i razdvojili ime. No, kapitalne gluposti dođu na naplatu tamo đe postoje pravila. Znak je zaštićen i nema falsifikata. Neka stave Vučkovu sliku umjesto orla. Mada bi vjerovatno sama otpala da je stave pored natpisa Montenegro.Da ne pominjemo seljenje tj krađu motora sa aviona pridavljene kompanije na avion novokomponovane.
Navešćemo još neke moguće naslove o korišćenju laži u održavanju prirodno neodržive vlasti napr: Laž kao opravdanje za urušavanje zdravstva, poljoprivrede, i mogući kolaps penzionog fonda. Ili Laži korisne za ćeranje investitora i misterioznu rasprodaju akcija strateških državnih preduzeća. Svaki od ovih naslova je skica učinjenih šteta državi kojoj obećaše preporod. Koliko je poznato dosada nijedno predizborno obećanje nije ispunjeno. Istini za volju na Balkanu a i šire svi pomalo lažinjaju uoči izbora. Neki dosta toga i ostvare , neki malo ili nimalo. Ali će “oslobodioci”biti upamćeni kao apsolutni rekorderi. Nijesu ostvarili ništa ali su zato napravili šteta na lopate.
U razvijenim demokratijama zadata riječ ima snagu nepisanog zakona. A mnogo prije kod predaka današnjih Crnogoraca, Albanaca i ne samo njih poštovala se stoljećima. I danas se poštuje kod potomaka, liše izdajnika.
Naša vladajuća družina očito nije ništa učila na takvim izvorima. Kao što rekosmo laganje su doveli do savršenstva. Toliko im se usjekla u srce da lažu i kad ne moraju. Iz čisto rekreativnih razloga. Korišćenje laži dodatno su obogatili i nekim čisto pozorišnim vještinama. Na laži su doplutali do jednog mandata prednosti tj izborne pobjede. Na lažavinama i dalje pliju sa nosem iznad septičke jame u koju pretvoriše nekad uspješnu i cijenjenu državu.
A nijesu baš samouki u navedenim vještinama. Imali su učitelje – političke, kvazi-duhovne i kvaziintelektualne. Na nesreću Crne Gore svi bez izuzetka djeluju iz susjedne, dokazano, neprijateljske države. Spisak je poduži pa se nećemo baviti svima nego samo jednim što je laž uzdigao do nacionalne tj. srpske vrline.
Ko nije pogodio riječ je o Dobrici Ćosiću. Pa ćemo ga doslovno citirati:
„Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije Lažemo, stvaralački, maštovito, inventivno“ Mašala!!! Baš pronađe vrlinu za svoje sunarodnike da ih proslavi u vaskolikom čovječanstvu. Ovaj opskurni lik ne bismo pominjali da nije likom i (ne)djelom izravno povezan sa našim današnjim nevoljama tj galopirajućim šovinizmom i fašizacijom Crne Gore. Uz marljivi rad ajatolaha Srpske pravoslavne crkve. Te ćemo se ukratko pozabaviti najvažnijim “zaslugama” dotičnog. Toliko da podsjetimo one koji znaju a kao informaciju za one koji su stasali poslije.
Zanimljivo je i radi toga što se trenutno trese Crna Gora zbog donošenja rezolucije o Srebrenici. Digla se ala i vrana u razbratskoj nam susjednoj državi pa nas dnevno zapljuskuju talasi neviđene medijske satanizacije i mržnje. Ništa novo. A dotični pisac na tu temu ima zamašan minuli rad.
Prešao je Dobrica put od režimskog privilegovanog pisca u antifašističkoj SFRJ do njenog grobara, kad su se stekli uslovi. Direktno je kumovao povampirenju veljesrpskog šovinizma kao idejni tvorac i aktivni saradnik u donošenju čuvenog Memoranduma SANU. Nažalost uz “doprinos” mnogih srpskih intelektualaca. Među kojima se, gle čuda, nađe i nezaobilazni Matija Bećković. (Mora vazda neki naš odrod da začini svaku veljesrpsku bljuštaku)
Memorandum je kao klica zla utro put krvavom raspadu SFRJ formulacijom opasnih teza pa ćemo navesti najvažnije: a.: Granice republika nisu u skladu sa etničkim sastavom te ih treba prekrojiti. b: teza o ugroženosti srpskog naroda u SFRJ. Pokušao da sprovede u djelo Slobodan Milošević, pa skončao u Hagu.
Ako vam pomenute teze zvuče poznato nijeste se prevarili. Upravo su na djelu i kod nas. U izvedbi Ćosićevih ideoloških unučića.
Ćosića su zvali i “otac nacije”. Kakav ćaća takav i dio nacije koji ga slijedi. Čast briljantnim ali nažalost malobrojnim izuzecima. Ali tu se (ne)djela ovog političkog Frankeštajna ne završavaju. Prpada mu i zasluga da je prvi negirao genocid u Srebrenici. U sramnoj knjizi Bosanski rat (2012).
Toliko o idejnom tvorcu potenčenja fašizma. Njegovi sljedbenici u Crnoj Gori možda nijesu čitali sočinjenija dotičnog pisca. Ne bi se reklo da se pretržu od čitanja, ali su im ideje stigle nekim kraćim putevima.
Što se narečenog “skribomana” tiče ni prvi ni potonji. Mnogi su se izređali još od Berlinskog kongresa pa do dana danjega. Uglavnom radi posrbljavanja Crnogoraca. Stizali su iz pravoslavnog okruženja da objasne Crnogorciima da nijesu ono što misle da jesu no “cvet srpstva”. Zašto se mnogima više dopalo da budu tuđe cvećke no samobitni ratnici i junaci ostaće zagonetka. Zna se da je četrnaest generacija potrebno da se napravi soj a samo jedan izrod je dovoljan da ga oblati.
Treba “zahvaliti” mnogobrojnim srbijanskim učiteljima za uspješan rad na šminkanju, prepravci i doradi crnogorske istorije, još prije priznanja suverenosti 1978 godine.
Čak je i blistav um Vladike Rada nasjeo na izmišljotine onog brkonje iz Sarajeva, iz kosovskog guslarskog opusa kao “istorijskog” izvora, te nas Vladika zaduži poznatim stihovima “Što se ne hće u lance vezati to se zbježa u ove planine…” itd. Tako ispade da pobjegosmo pravo sa Kosova poslije boja u kome dokazano nijesmo učestvovali. Maštovito što jes jes.
Reče tu skoro jedan Vučićev ker, zadužen za lajanje kad velikog vođu zaboli grlo, da smo “feleričan”narod pa nas treba popravljati. Ne bismo li konačno shvatili da nijesmo to što jesmo. Zaboravljaju da je taj “feler” u Crnogoraca nasljedno svojstvo u prosjeku najmanje petnaest pasova, te da ga je nemoguće iščupati. A da je jedan dio feleričan tačno je. I to onaj sklon izmetanju ka ruska krtola. Pobliže rečeno već pomenuti iz buketa sastavljenog od “cvećki srpstva”.Stide ih se mnogi. Ali je najteže onima čiji se bliski srodnik nađe u takvom jatu lešinara.
Na osnovu dosadašnjeg uspjeha u urušavanju svih mogućih izvora za opstanak i napredak Crne Gore nije teško zaključiti da je laganje jedino ekspertsko obilježje ove vlade. U čemu su bivši kravataši velemajstori. Bilo je mučno gledati ono nedavno prenemaganje pred Evropejcima i zakletve u posvećenost evropskim ciljevima. A bez popurda tuđe okupatorske crkve ne smiju ni nos da obrišu kad se osline.
Evropljani se ka i vazda obeznane od sreće, slikaju se sa njima, pa pilatovski operu ruke. Zbori narod da su u laži kratke noge. Izgleda da to za ove naše (ne)prilike ne važi. Ili su Evropski emisari za zapadni Balkan neizlječivo površni ili su apostoli nenormalno krakati. Šala na stranu. Nije im se ni čuditi. Ko normalan može da povjeruje da, u trećem milenijumu, skoro trećina stanovnika više voli tuđu državu no svoju. A što je još gore ubi se radeći na poništenju suverenosti matične.
Otkad se nova parlamentarna većina dočepala kormila na ovom uzdrmanom i dezorijentisanom brodu zvanom Crna Gora nije uradila ništa što bi joj pomoglo da normalno zaplovi. Upravo suprotno. Sve je učinila da je potpuno onesposobi i preda na remont i dalju upotrebu Velikom srbijanskom tati.
Bilans proteklih mjeseci je više nego očajan. Uništena ekonomija, nekontrolisana inflacija, drastično osiromašeno stanovništvo. Djelom zbog korone a više radi odsustva planskih mjera za ublažavanje pošljedica. Nijesu imali kad od obračuna sa protivnicima a sve češće i međusobnih.
Nije teško izvesti zaključak da ovako sklepana vlada nije sposobna da vodi ni malo veću farmu živina a kamoli državu.
Ipak ako neko misli da su to radili samo iz neiskustva i neznanja grdno se prevario ili previđa stvarne učinke iz taktičkih razloga. Previše ima sistema u dosadašnjem štetnom djelovanju da bi bili slučajni.
Bajka o sveopštem pomirenju
Kad god apostoli moraju da pokažu odanost SPC i omaž četnicima pravdaju se da to čine radi pomirenja podijeljenog naroda. Kao onomad đe se Premijer presamiti do tla pred spomenikom strijeljanim četnicima. Ne zapita se koliko su potoka krvi nevinih ostavili iza sebe prije kraja rata. Da li je premijer vanzemaljac zalutao u antifašističku Crnu Goru ili mu je “vrana mozak popila”. Ako misli da je sve što može da prođe u Srbiji dobrodošlo u Crnoj Gori grdno se vara. Tamo je to trend i ustaljena praksa a ovdje pitanje opstanka. Koliko li su ga koštale one čestitke Kosovskom kolegi koje je mrčo morao da pošalje, jer ga na to obavezuje položaj. Vidi se po reakcijama iz “bratske”. Surgum, samo što ga ne proglasiše državnim neprijateljem. Što važi za sav normalan svijet ne važi za četnike i ostale klerofašiste. Pa nek proba neko da se sa tim miri.
Uostalom ne mogu se nikad pomiriti suprotnosti koje se međusobno isključuju. Zbog suštinske nepomirljivosti vrijednosnih sistema. Što je uostalom mnogo puta već rečeno. U najboljem slučaju je moguć mučan suživot ili da jedna strana popušti i prihvati protivnički. Što je malo vjerovatno. Za civilizacijsko ispiranje veljesrpskog četničkog ludila malo bi bio sliv Amazona.
Što se Crne Gore tiče valjalo bi da je moguće pitati mrtve. Pa neka svako zamisli odgovor prema svom uvjerenju. Postavlja se pitanje koliko bješe podjela prije 1918 i koliko su rasle poslije one čuvene Fatićeve izjave – “od danas smo svi Srbi”.
Umjesto zaključka
Kako izgleda žestoko se zakuvalo. Pitanje je kako će se ovaj gordijevski čvor rasplitati. Nema tog mača koji bi ga iz jedna prešekao. Ako ne pukne sam od sebe. Svako se zlo po definiciji prije ili kasnije samo uruši. Ma bi ga ipak trebalo malo ćušnuti. Čekanje bi moglo bit preskupo. Trenutno su izgleda svi zbunjeni. Malobrojnima su iz objektivnih razloga vezane ruke. Ali zato mnogima nijesu. A ponašaju se kao da su im i noge sputane. Ne može se boriti za opstanak države samo sa tvitera i ostlih on line izmišljotina. Uz dužno poštovanje tehnologiji ona ima neka bitna ograničenja.
Otpor ovom zlu je, čast i poštovanje malobrojnim izuzecima, bio nedovoljan i prilično mlak. A da li je morao da bude. S druge strane treba biti svjestan opasnosti. Kako stvari stoje cijela Crna Gora je potencijalna tempirana bomba. A i dalje se zagrijava. Još je prije od više mjesec dana Patriotsko Komitski Savez upozorio da vlast želi da izazove sukobe. Pitanje je koje će poteze povući DF ako shvati da je, za svoje rusko srpske roditelje, promašena investicija. Za ovako zapaljivu situaciju nije isključen ni plan B, tj izazivanje opasnih nemira Od kojih je do građanskog rata samo korak. A tu nam više niko ne bi mogao pomoći i da hoće. Kad vidiš na šta te neprijatelj navodi ne daj mu gušta.
Treba mnogo mudrosti da se sukobi izbjegnu a da pritom otpor bude nepokolebljiv i nepobjediv. Srećom demokratija pruža mnoge mogućnosti da se mirim putem obustavi dalje razaranje i preprodaja dobara ove države. Bar mašte i pameti ima dovoljno na ovim prostorima.
P.S. Vele neki analitičari da izbori nikome ne odgovaraju. Da se mnogi boje ishoda. U šta lično ne vjerujem. Ajde što se straše ovi koji jedva namakoše pobjedu. Uz grdne pare i ogromnu medijsku halabuku iz “bratske”, kao i potporu od nekih promašenih zapadnih diplomata. Ma od čega zaziru ubjedljivo brojniji suverenisti. Neki vele da nijesu spremni. Viđi đavola. A što su činjeli do sada. Pa nek počnu da ubrzavaju za promjenu.
