Govoreći o ovom utapanju, prvenstveno da dijagnostifikujemo i, kako sam autor preferira – demistifikujemo, motive Ratka Krivokapića koji su ga naćerali da se pojavi u javnosti sa takvom autošovinističkom tezom koja predstavlja kopanje po ranama svih iskrenih crnogorskih rodoljuba, ali i ismijavanje užasne tragedije koja potresa svakog časnog čovjeka, a kamoli Crnogorca. Dakle, očigledan motiv nije ništa drugo do dalje razvijanje velikosrpskog, asimilatorskog narativa. Da li je dodatno za tako nešto plaćen, ne možemo tvrditi zasigurno, ali poznato nam je da mu novac nije mrzak, ma od koga dolazio. Naime, iako je Ratku Krivokapiću sada, očigledno mrsko sve što je crnogorsko i što zaudara na „bivši režim“ kojeg proziva u ovom tekstu – nije mu ni malo bilo mrsko da godinama prima platu iz Prve banke, direktno povezane sa tim zlim bivšim režimom, a sve kao fiktivno zaposlen, gotovo se ne pojavljujući na poslu, vadeći lažna bolovanja uz pomoć raznih ljekara, između ostalih i svoje supruge.
Elem, pošto smo otprilike utvrdili motive i neke aspekte karaktera Ratka Krivokapića, sada bi se pozabavili samim tekstom objavljenim na portalu Borba, pod naslovom „Demistifikacija lika i djela Petra Zvicera”. Ovaj amater istoričar, u pomenutom tekstu pokušava iznijeti tezu kako se tragedija porodice Petra Zvicera nikada nije dogodila. Ne samo to, on bestidno tvrdi kako porodica Petra Zvicera zapravo nije uopšte ni postojala! Krivokapić tvrdi da je ovo narativ izmišljen od strane istoričara bivšeg, njemu mrskog režima, na čijoj je sisi živio godinama.
Šta je to što je u istoriji, kao naučnoj disciplini od najveće važnosti i na osnovu čega se mjeri vjerodostojnost neke hipoteze? Kredibilni izvori! A koji su to kredibilni izvori na koje se Krivokapić poziva? Kao jedan od izvora Krivokapić navodi „kazivanja starih Cuca“. Drugi izvor na koji se ovaj briljantni istoričar poziva jeste navodno sjećanje na neku tobožnju narodnu pjesmu koja je ispjevana o tom zločinu, a potvrđuje njegovu tezu. „I ta pjesma će se naći i publikovati uskoro. Istina će se polako otkriti“- kazao je Krivokapić. Drugim riječima, ta pjesma će biti uskoro fabrikovana i publikovana kako bi istorija, još jednom bila falsifikovana. Da rezimiramo: Ratko Krivokapić, krpelj u masnom tkivu bivše vlasti, a sada novorođeni velikosrbin i montenegromrzitelj, pokušava dokazati kako je Petar Zvicer bio grješnik i zločinac i kako su njegova kuća i njegova čeljad spaljeni od strane nekih Cuca što mu se osvetiše za njegova zlodjela, a za sve ovo koristi „kredibilne“ izvore u vidu prepričavanja baba iz Cuca i kazivanja njihovih prababa, kao i neku navodnu narodnu pjesmu koja još nije otkrivena, ali koja je garant postojala.
S druge strane, o jezivom zločinu učinjenom nad porodicom Zvicer imamo bezbroj itekako kredibilnih izvora, izvještaja sačinjenih od strane ozbiljnih istoričara koji su pisali o tome davno prije bivšeg režima. Ovđe ćemo navesti samo jedan – govor Sava Vuletića, tadašnjeg poslanika Crnogorske Stranke u Kraljevini SHS, uglednog pravnika i intelektualca u doba Knjaževine i Kraljevine Crne Gore i savremenika Zvicerovog. Ovako Savo Vuletić govori o zločinu nad porodicom Zvicer:
„Petar Zvicer je mlad čovjek koji je odskočio u šumu. Ostao je tamo, vrzao se po šumi nekoliko mjeseci, ne čineći nikakva zla. I naposljetku se predao. Vlast, kojoj se predao, dala ga je nekolicini žandarma i rekla im da ga sprovedu do drugog mjesta. Mladić je već osjetio da ima tu nešto što se iza brda valja, osjetio je, da će ga žandarmi sprovodnici ubiti pod izgovorom da je htio bježati. I kad je vidio da su to pripremili, srećom je umakao ispred njih i više se nikad nije vratio svojoj kući. Bio je drugi slučaj sa ovim docnije u aprilu 1923, nestao je bio nekakav novac invalidski koji je prenošen sa Cetinja na Čevo. Kako zli jezici govore, taj novac su utajili oni koji su ga nosili u dogovoru sa izvjesnim činovnicima, pa da bi se to drugačije maskiralo tvrdilo se da su to učinjeli hajduci, među kojima i rečeni Petar Zvicer.“
Komična bi bila priča Ratka Krivokapića da ne dira u tako bolne rane crnogorske. Niti bi se osvrnuli na tabloidno smeće kao što je portal Borba, da se ne radi o skrnavljenju sjena crnogorskog komite i junaka. Ovakav JADAN pokušaj prekrajanja činjenica u svrhu najprizemnije propagande, u suštini, skoro da nije vrijedan komentara. Međutim, znajući da ovi bezočni uradci imaju itekako odjeka u vrlom “srpskom svetu” iliti širom Srbadije, vrlo je važno istaći nekoliko činjenica. Pamflet g-dina Krivokapića, ako je to stvarno on pisao, koji mu je ujedno i jedino “istorijsko vrelo” upravo sam sebe uvrštava u zlonamjernu propagandu, alla Gebels, tako što namjerno iskrivljuje istorijske fakte. Zato pokušaj denunciranja samog Petra Zvicera, pored toga što je bestidan, i pogrešan je, jer događaj koji se pokušava prikriti samo se posredno odnosi na njega. Napadanjem ličnosti Petra Zvicera pokušava se, ad hominem, što je po sebi logička greška, baciti sjenka na jednog časnog borca za slobodu, pravo i čast Crne Gore. Ali, nije u tome stvar. Kao svaki polupismeni seoski pametar ili đak ponavljač, Krivokapić pogrešno gađa, jer niko ne govori o Petru kao ličnosti, već o monstruoznom zločinu koji je izvršila srpska vojska nad njegovom porodicom. Što bi mu bilo isto, kao da kažete, Montezuma je bio svirep vladar i Asteci su zato zaslužili da ih Kortez sve pokolje. No, istina valjda tako funkcioniše u “srpskom svetu”.
Krivokapić pokušava Petra Zvicera proglasiti grješnikom i zločincem, dok srpske vladare koji su braću i očeve ubijali i vadili im oči, poštuje kao svece. Za nas će Petar Zvicer biti sveti mučenik čijih ćemo se sjeni zauvijek sjećati. I čućemo jecaj njegove familije kad god čujemo ovakvu bestidnu hulu, a njegova žrtva biće naša vječita inspiracija za borbu protiv iste ideologije istih velikosrpskih dželata. Stradanja komita i svih boraca za pravo, čast i slobodu Crne Gore, zavazda će nas obavezivati da istrajemo u borbi za pravdu, za istragu i kažnjavanje zločina počinjenih nad ovom državom i njenim braniteljima.
Na kraju, svima koji prekrajaju crnogorsku slobodarsku istoriju, koji skrnave sjene njenih junaka, koji se usuđuju prljavom propagandom blatiti crnogorsko ime i one koji su ga sačuvali, poručujemo: Neka je vječna sramota svezana za vas, od sad pa zadovijek! Usudivši se da poričeš mučeničku smrt Zvicerove porodice u zločinačkom ognju srpske žandarmerije, g. Krivokapiću, zakleo si svakog Crnogorca i Crnogorku da te prezre i poništi kao ljudsko biće.
