Finale predsjedničke trke u Crnoj Gori sudar je dvije političke generacije.
Milo Đukanović ima 61 godinu i veći dio života proveo je na različitim pozicijama u vrhu crnogorske vlasti, predvodeći Demokratsku partiju socijalista (DPS), stranku koja ga je i sad kandidovala za treći predsjednički mandat. Ekonomista iz Nikšića četiri puta bio je premijer Crne Gore, a za predsjednika je biran 1998. dok je Crna Gora bila članica jugoslovenske federacije, kao i 2018. godine, kada je ubjedljivo pobijedio u prvom krugu izbora.
Jakov Milatović u prvu predsjedničku trku ulazi u 36. godini života, sa godinu i po dana ministarskog staža u resoru ekonomije i još manje političkog iskustva – stranka Evropa sad, koja ga je kandidovala, osnovana je 2022. godine. Milatović nije bio prvi kandidat koga je ova organizacija predložila na ovim izborima: Milojko Spajić zvanično je bio promovisan u kandidata, ali ga je potvrde koštalo prebivalište u Srbiji, što ga zakonski onemogućava u kandidovanju u Crnoj Gori.
U prvom krugu izbora, Đukanović je osvojio 35,4 odsto, a Milatović 28,9 odsto glasova, što im je garantovalo okršaj u drugom krugu.
Milatoviću su u međuvremenu podršku dala naredna dva kandidata – Andrija Mandić iz Demokratskog fronta (19,3 odsto) i Aleksa Bečić iz Demokrata (11,1 odsto).
U završnim predizbornim danima, Đukanović i Milatović govore za BBC na srpskom.
Milo Đukanović: Kandidovao sam se da ne propustimo šansu koju smo stvorili
Prije pet godina, njegova pobjeda bila je toliko ubjedljiva: osvojio je više glasova od svih ostalih kandidata zajedno, slavio u prvom krugu predsjedničkih izbora i trijumfalno se vratio u politiku poslije dvije godine privremene “penzije”.
Sa čak trećinom glasova manje, Milo Đukanović je i na predsjedničkim izborima 2023. došao do vodeće pozicije u prvom krugu glasanja, mada mu protivkandidat „diše za vratom” i, iz njegovog tabora često poručuju, bliže je konačnom trijumfu.
– To me ne opterećuje i ovako mi nije teže jer ja uvijek, uz ono što radim, pokušavam da iskoristim prednosti koje mi stvaraju protivnici. A oni žive u uvjerenju da su već pobijedili, iako su u ozbiljnom zaostatku, pa mi i tako otvaraju više prostora za ostvarivanje planova i finalni trijumf – kaže Đukanović u razgovoru za BBC na srpskom.
Ne brine Đukanovića ni razlika u broju glasova koje je on osvojio – pripisuje je i činjenici da je sada za rivale imao lidere opozicionih stranaka, dok Mladena Bojanića, najvećeg protivnika iz 2018. godine, opisuje kao “ne pretjerano reprezentativnog”.
– Dio biračkog tijela u svim opštinama je, vođen porukama svih učesnika, shvatio da se ovi izbori rješavaju u drugom krugu – tako su mnogi ne tradicionalni apstinenti propustili prvi krug. Poznajući crnogorsko biračko tijelo, siguran sam da će veliki dio ljudi iskoristiti pravo glasa u drugom krugu – ističe Đukanović.
Drugi krug ponovo je, na neki način, i referendum o 32 godine od dolaska na vlast Mila Đukanovića, što kandidat Demokratske partije socijalista (DPS) smatra promašenom temom.
– Umjesto da se pred biračima predstavljamo vizijama budućnosti Crne Gore, to se pretvorilo u rat protiv jednog čovjeka, partije ili koalicije koju sam predvodio, a ja ne želim da prihvatim takav razgovor jer sam odgovoran prema ljudima koji očekuju vizije budućnosti. Ja se sve vrijeme predstavljam vrlo konzistentnom vizijom koja se korak po korak realizuje i sada smo negdje kod posljednjeg koraka – članstva u Evropskoj uniji – kazao je Đukanović.
I upravo su susreti Đukanovića i Jakova Milatovića obilježeni riječju Evropa.
Onog prvog, 2004. godine kada je gimnazijalac Milatović bio dio uspješne ekipe u kvizu „Zdravo Evropo”, pa zaslužio prijem tadašnjeg premijera Đukanovića, aktuelni crnogorski predsjednik se ne sjeća.
I Milatovićev pokret Evropa sad u imenu ima evropsku odrednicu, što je tema koja je obilježila i decenije vlasti Mila Đukanovića.
Danas kaže da nema straha da je izgubio monopol nad evropskom idejom.
– Od ranih 1990-ih i čuvanja mira i multietničkog sklada, zaštite zemlje od NATO bombardovanja, obnove nezavisnosti, ulaska zemlje u NATO, do otvaranja svih pregovaračkih poglavlja sa EU – to je moj si-vi za ove izbore. Si-vi protivkandidata je da je dio izrazito kleronacionalističke parlamentarne većine koja drži vlast poslednje dvije i po godine, da je bio dio vlade koja je ne samo zaustavila Crnu Goru na putu ka Evropi nego se zbog nje otvorila i priča u Evropi da li treba prekinuti pregovore sa Crnom Gorom – navodi Đukanović.
Ustvrdiće Đukanović da između dva izborna kruga nijednom nije pomenuo pitanje Srpske pravoslavne crkve (SPC), iako je uređenje odnosa vjerskih zajednica i država bilo jedno od ključnih koja su mu obilježila mandat na isteku.
– Ne žalim što sam učestvovao u otvaranju pitanja odnosa crkve i države, mada nisam saglasan da sam ga ja otvorio, pa čak ni da ga je otvorila vlada koju je vodio DPS – to pitanje je otvoreno od strane onih koji su željeli da politizuju crkvu, da se pomognu crkvom u osvajanju vlasti. Ko god da je inspirisao, pogodio je potrebu da se to pitanje uredi i ne mislim da je to pitanje koje je riješeno – demokratsko i građansko društvo nastaviće da se bavi uređenjem odnosa crkve i države – navodi Đukanović.
Donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti 2019. godine bio je okidač za proteste pristalica SPC na ulicama i putevima širom Crne Gore.
Nakon poraza stranke Mila Đukanovića na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine, nove vlasti promijenile su Zakon, a sa SPC potpisale Temeljni ugovor kojim su regulisani odnosi države i ove vjerske zajednice.
Susretao se Đukanović još u prvoj godini mandata i sa građanskim protestima u kojima se zahtijevalo oslobađanje korupcijom i kriminalom „zarobljene države”.
– Crna Gora može do članstva EU u narednom mandatu predsjednika, uz određene preduslove, a prvi je da Evropa nastavi da se posvećenije bavi politikom proširenja, što izgleda realno posle ruske agresije na Ukrajinu. Druga pretpostavka je da se vlade u regionu vrate evropskom putu – navodi Đukanović.
U ovoj izbornoj kampanji, evropski put za Đukanovića obilježen je još jednom cifrom.
Prosječna plata od 1.500 eura nalazi se, kako tvrdi aktuelni predsjednik, u članstvu u Evropskoj uniji.
– Kroz reforme je ovdje do 2020. uloženo više milijardi eura stranog kapitala, a to stvara uslove za održiv rast – što je realno, nasuprot neodržive iluzije rasta plata iz kredita. Ako idemo ka Evropskoj uniji, onda idemo i ka evropskom životnom standardu, a to znači i ka prosječnoj plati u EU – tvrdi Đukanović, uz opasku da se na taj način nije uključio u trku obećanjima.
Pokret Evropa sad obećao je pred lokalne izbore u jesen 2022. godine prosječnu platu u Crnoj Gori od 1.000 eura.
Najdugovečnijeg stanara reprezentativne podgoričke vile Gorica, koju koriste predsjednici, premijeri i predsjednici Skupštine Crne Gore, motivacija za političku borbu ne napušta.
Iako u oktobru prošle godine u razgovoru za BBC na srpskom nije odbacio mogućnost odlaska u političku penziju, govoreći tada o logičnom umoru poslije tri decenije bavljenja politikom, gotovo u poslednji čas odlučio je da se prijavi za još jednu predsjedničku trku.
Sada kaže da motivaciju crpi iz činjenice “da izglednu šansu koju smo stvorili – ne propustimo”.
– Mi treba da budemo dio evropskog sistema vrijednosti, evropskog kulturnog kruga, i uspešno smo išli tim putem, a Crna Gora je isticana kao primjer mirne i uspješne tranzicije. Onda se sve zaljuljalo, prije svega zahvaljujući sukobu Istoka i Zapada koji uvijek ima pečat na Balkanu: oživjeli su nacionalizmi, stare ideje i dileme – navodi Đukanović.
Jakov Milatović: Da je Đukanović to iskreno htio, Crna Gora bi već bila članica EU
Kada je Milo Đukanović došao na vlast u Crnoj Gori, Jakov Milatović imao je nešto više od četiri godine.
Više od tri decenije kasnije, bez dileme odgovara na pitanje da li se osjeća kao čovjek koji bi mogao da prekine jednu od dugovječnijih političkih karijera u Evropi.
– Osjećam se kao favorit zbog brojki koje stoje iza mene u prvom krugu, mojih glasova, kao i kandidata koji su me podržali. Ali karakter mi ne dozvoljava da se opustim, pa sam odmah sklopio političko savezništvo sa onima koji su me podržali, dodatno obišao Crnu Goru da pošaljem poruku budućnosti i ne prepuštam stvari slučaju – kazao je Milatović.
Siguran je Milatović da su predsjednički izbori više od biranja novog šefa države – opisuje ih kao „referendum za naprijed ili nazad”, „izbor između politike prošlosti i politike budućnosti”.
– Stavlja se tačka na diktatorski režim u Crnoj Gori tokom čije tri decenije vlasti su ubijani novinari, a jedna grupa ili narod uvjek je snažno bila diskriminisana – najprije Bošnjaci, pa suverenisti, zatim Albanci i na kraju Srbi – kazao je Milatović.
Na konstataciju novinara da je taj režim dobijao i dobre ocjene iz Evrope, da nije ocjenjivan kao diktatorski, a da je Crna Gora je otvorila sva poglavlja u pregovorima sa EU, Milatović je rekao da to ništa ne znači.
– Za razliku od susjednih zemalja, Crna Gora je u proces evrointegracija ušla bez velikih spoljnopolitičkih ili unutrašnjih problema, imala mnogo lakši početak. Mnogo je važnije zašto mi ta poglavlja nismo zatvorili – to nismo uradili jer smo najviše kaskali u vladavini prava i borbi protiv korupcije, a integracije su nam skoro zaustavljene od 2015. godine.
Ipak, i on tvrdi da je članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji moguće do kraja mandata za koji se bori.
– Apsolutno može – ali ne sa Milom Đukanovićem na čelu, već na čelu sa Jakovom Milatovićem. Ovo do sada je sve bilo pro forme – da je Đukanović to iskreno htio, mi bismo već bili članica EU – ističe Milatović.
Dugo će Milatović objašnjavati sopstveni stav o inicijativi regionalne saradnje Otvoreni Balkan, služeći se upravo primjerom Evropske unije koja je nastala iz regionalne saradnje.
Na opasku da je za njegove političke protivnike to projekat koji favorizuje Srbiju, a Crnu Goru dovodi u podređen položaj, Milatović poseže za praktičnim objašnjenjima.
– Kakav crni srpski svet, o tome pričaju ljudi poput Đukanovića koji su još u devedesetim godinama 20. vijeka. Mene samo zanima da voz kojim moji roditelji obilaze rodbinu u Beogradu ne stoji pola sata u Bijelom Polju, pa pola sata u Prijepolju – ako to može da riješi, apsolutno sam za Otvoreni Balkan – navodi Milatović.
Za razliku od Đukanovića, Milatović će se detaljno setiti njihovog prvog susreta 2004. godine, poslije uspješnog učešća njegove srednje škole u kvizu Zdravo Evropo i prijema u kabinetu tadašnjeg premijera Crne Gore i snažnog zagovornika nezavisnosti koja će uslijediti dvije godine kasnije.
Dok će sa osmjehom reći da Đukanović nije mogao ni da sanja da će ga jedan tadašnji srednjoškolac poslati u političku penziju, Milatović kaže da je on oduvjek razmišljao o budućnosti zemlje.
– Vjerovao sam da će Crna Gora brže sprovesti reforme, postati demokratsko društvo, ali to se nije desilo – ističe Milatović.
Na pitanje da li je razmišljao o tome da li će Crna Gora biti nezavisna, Milatović je odgovorio da u tom trenutku nije pretjerano razmišljao, al da je 2006. godine glasao za nezavisnu Crnu Goru.
– Smatrao sam da manji sistem može brže da napreduje, ali sam pogriješio u procjeni koliko mali sistem može da bude privatizovan – istakao je on.
Njegov ulazak u politički sistem događa se tek 2020. godine, kada je na poziv tadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića postao ministar ekonomije u ekspertskoj vladi koja je nasledila poslednji kabinet DPS-a.
– Pravda, koju su građani očekivali, tek je počela da dolazi od 30. avgusta 2020. godine, a djelovi pravosuđa i policije odgovaraju pred zakonom za ono što su radili, a i ono što nisu činili. Volja sada postoji, znanja ima više nego ranije i sada nam samo fali proces donošenja odluka u koji su svi uključeni i koji će doći kroz parlamentarne izbore i izbor nove vlade – 30. avgust je oslobodio ljude, diktatorski sistem je napukao, a kad jednom napukne, proces je nezaustavljiv – zaključuje Milatović.
