Đurović: Kome smeta popis u Crnoj Gori?

  Da bismo odgovorili na pitanje postavljeno u naslovu ovog teksta, moramo prvo da postavimo definiciju toga šta je popis i u čemu je njegov značaj? Kao odgovor na ovo pitanje možemo reći da se značaj popisa stanovništva ogleda  u tome što se njime obezbjeđuju potpuni, kvalitetni, tačni i međunarodno uporedivi statistički podaci o stanovništvu, domaćinstvima i stanovima i omogućava uporedivost sa podacima iz ranijih popisa u skladu sa potrebama korisnika iz zemlje i inostranstva.

Ako ovo uzmemo kao suštinu popisa stanovništva doći ćemo do zaključka da je popis stanovništva jako značajan za svaku zemlju posebno, ali i za ukupne veze između država. Ipak, iako važan za politiku, popis je tehničko pitanje u skoro svim državama i po pravilu njegova organizacija ne predstavlja pitanje kojim se u prvom redu bave političari, već uglavnom statističari. Kako je onda popis u Crnoj Gori postao političko pitanje?

Pa stvar je u suštini jednostavna. U svom procesu razbijanja i rastakanja srpskog naroda, te redizajniranja nacionalne mape na prostoru bivše Jugoslavije, kreatorima tog projekta glavno oružje postao je upravo popis stanovništva i to kroz svoje odrednice o naciji i jeziku.

Dominantna srpska nacionalna svijest u Crnoj Gori na kraju i posle Drugog svjetskog rata je ideološki mijenjana i sa isključivim ciljem da se nacionalni Srbi prevedu u nacionalne Crnogorce, te da se novostvorena crnogorska nacija odvoji od srpske. Ovo je u početku rađeno tako da su kreatori tog projekta okupljeni u tadašnjem KPJ/SKJ, odnosno KPCG/SKCG govorili da su Crnogorci i Srbi isto, te da nije važno kojom će se odrednicom ko pisati, ali da je tobože zbog federalizacije Jugoslavije, te ravnopravnosti Crne Gore u toj federaciji poželjno pisati se kao Crnogorac. Tako je geografsko-teritorijalna odrednica postala nacionalna, a nacionalni Srbi su postali nacionalni Crnogorci.

Ovakvo stanje je zatim razrađivano kroz partijske instrukcije, obrazovni sistem, knjige, radio programe, štampu, tv sadržaje…To je dovelo do toga da su se Crnogorci u decenijama posle rata izdefinisali u dvije grupe. Prva su oni koji su sa srpstvom svojim i svojih predaka konačno raskinuli i postali nacionalni Crnogorci po ubijeđenju; druga su oni koji su se izjašnjavali kao Crnogorci misleći vrlo naivno da je to isto što i Srbi i da između pojmova Crnogorac i Srbin nema razlike; i na kraju treći su oni koji su i pored svega ostali Srbi.

Ovaj i ovakav trend nastavljen je od popisa do popisa sve do 2003. godine kada je u uslovima kontroverznog Referenduma, te sveukupne antisrpske histerije tadašnjeg režima, došlo do nacionalne osviješćenosti jednog dijela stanovništva što se odrazilo i na popis stanovništva. Broj Srba koji na ranijim posleratnim popisima (1948,1953,1961,1971,1981,1991.) nije prelazio 9.5% (1991.) na popisu te 2003. iznosio je 31.99%. Naravno, treba razumjeti da je do ovoga “poboljšanja” došlo usljed toga što je jedan broj građana shvatio da nije svejedno kako se nacionalno pisati i odlučio da se vrati svojoj srpskoj nacionalnoj svijesti, a ne nekakvom „demokratskom napretku“ pod vlašću Mila Đukanovića.

Sigurno je da bi na ovom popisu procenat Srba bio veći da stanovništvo nije bilo izloženo raznim pritiscima i ucjenama. Ovaj pritisak, kao posljedica iznenađenja procentom Srba na popisu 2003, posebno je pojačan u godinama koje su uslijedile, pa je to i dovelo do određenog pada na popisu 2011. godine. Tada je broj Srba iznosio 28.73%. Naravno, treba pomenuti i otvorenu sumnju da su rezultati popisa iz 2011. godine namještani kako bi se procenat Srba smanjio.

Pobjeda do tada opozicionih snaga na izborima 2020. godine stavila je srpski narod u Crnoj Gori u jednu sasvim drugu poziciju u odnosu na njegov položaj, može se reći i od 1945. godine. Kroz svoje političke predstavnike oličene uglavnom u Demokratskom frontu i ostalim članicama koalicije Za budućnost Crne Gore srpski narod je postao dio nove parlamentarne većine i sa tim najzad ostvario pravo da učestvuje (zajedno sa ostalima) u procesima u svojoj otadžbini Crnoj Gori.

Ne želeći nikakvo ekskluzivno pravo za sebe ili samo za sebe, Srbi su se nadali da će im promjena (pobjeda) iz 2020. godine, kojoj su najviše i odlućujuće doprinijeli, omogućiti da ravnopravno sa ostalim narodima  unaprijeđuju Crnu Goru, te da će moći da isprave velike nepravde i štetu koja im je nanesena usljed višedecenijskog progona . Međutim, događaji koji su uslijedili-neulazak srpskih predstavnika u Vladu Crne Gore, okretanje leđa  premijera Zdravka Krivokapića predstavnicima Srba u Skupštini Crne Gore, a time i srpskom narodu, kao niz događaja kojim se dovodi u sumnju  da će položaj Srba u Crnoj Gori biti poboljšan.

Ako ovome dodamo brojna dešavanja u Vladi, , neprijateljski odnos dijela nove Vlade prema susjednoj Srbiji, izglasavanje kontroverzne  Rezolucije kojom se srpski narod proglašava genocidnim , izostanak potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom te ponizan odnos prema vlastima u Prištini (juče smo dobili „prijateljski“ odgovor koji smo vidjeli na snimku koji kruži mrežama žgroženo gledajući  brutalno hapšenje crnogorskog državljanina i maltretiranje sveštenstva SPC), ,  očigledno je da stvari ne idu dobrom smjeru i da je preispitivanje učešća srpskih predstavnika u ovakvoj vlasti više nego nužno.

Ono što treba posebno naglasiti je da je tekuća 2021. godina , godina u kojoj treba da se održi redovan popis stanovništva u Crnoj Gori. Za srpski narod ova činjenica je od vitalnog interesa, jer najzad mora dobiti svoje pravo na izjašnjavanje po svim, pa i nacionalnim i jezičkim podacima bez pritisaka, ucjena, namještanja, podmetanja …

Ne tražimo ovo pravo da bi nekome nešto nametali ili da bi nekoga ugrožavali. Demografski, ekonomski, društveni podaci o stanovništvu i domaćinstvima u Crnoj Gori podjednako su važni za sve u Crnoj Gori. Srpski narod traži samo tačne i istinite podatke o sebi i drugima da bi na osnovu toga mogao da gradi i izgradi svoju poziciju u društvu, odnose sa drugima i ravnopravnost i pravo na razvoj.

Predstavnici Srba u novoj parlamentarnoj većini međutim opravdano se pribojavaju  da u novoj Vladi Crne Gore postoje snage koje svjesno žele da opstruišu ovaj proces i odlože popis. Iza toga stoji neopravdani  strah od srpskog faktora u Crnoj Gori, kao i strah od toga da će se proces asimilacije Srba prekinuti. Ovaj strah je posebno prisutan kod pseudointelektualnih elita okupljenih oko Druge familije i dnevnika Vijesti, čija ideologija postaje sve prisutnija u Vladi Crne Gore. Pomenuti antisrpski stavovi zajedno sa činjenicom da se popis javno nerado spominje, kao i to da je počeo drugi dio godine, a da aktivnosti oko organizacije popisa nema, dovoljan su podstrekač ovih sumnji.

Crnogorski trijumvirat mora biti svjestan da svoje položaje, kao i položaje elita kojima služi, duguje između ostalog, ali i dominantno  srpskom narodu, te da je taj narod zaslužio da izađe iz sijenke i diskriminacije i  bude ravnopravan .

Popis stanovništva je prirodan proces i njegovo vještačko odlaganje bi predstavljalo  stvaranje novih turbulencija na političkoj i društvenoj sceni u Crnoj Gori.  Ako su izbori praznik demokratije, onda popis mora biti praznik statistike i demografije i ništa više. Crna Gora je dugo živjela u iskrivljenoj i zamućenoj realnosti. Vrijeme je za tačnu i realnu sliku društva u kojem živimo. To je osnova  za građansko društvo, za suživot,  za demokratiju i ravnopravnost svih.