Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija uputila je otvoreno pismo predsjedniku Skupštine Aleksi Bečiću.
Njihovo pismo prenosimo u cjelosti
Ovih majskih dana navršava se punih 29 tužnih godina od hapšenja izbjeglica iz Bosne i Hercegovine od strane MUP-a Crne Gore, koji su mimo svih ljudskih i međunarodnih normi proveli raciju u gradovima Crnogorskog primorja. U raciji je uhapšeno više desetina građana BiH, mahom Bošnjaka, ali i Srba, koji su deportovani i izručeni na ruke srpskom paradržavnom ratnom aparatu u Bosni i Hercegovini na čelu sa osuđenim ratnim zločincem Radovanom Karadžićem.
Protekle skoro tri decenije uspjelo se saznati, od svih izbjeglica koji su uhapšeni, jedino su zadržali one koji su bošnjačke nacionalosti, čiji je broj više od šesdeset, koji su popljačkali, zatim zlostavljali i nakon toga su ih brutalno poklani / pobijeni, a radi prikirivanja ratnog zločina bačeni su u masovnu grobnicu rijeku Drinu, po vrletima Bosne, ali i Crne Gore, koje još uvijek čuvaju tajnu crnogorskog ratnog zločina.
Porodice žrtava još uvijek tragaju za ostacima, apeluju na vlasti u CG i sve one koji bilo šta znaju da otkriju masovne grobnice kako bi ih bar identifikovali, dostojanstveno pokopali, kako dobili identitet, ime i prezime, tj. svoj mezar i nišan.
Maja 1992., ovaj ratni zločin je počinjen uz znanje od strane tadašnjih crnogorskih vlasti na čelu sa predsjednikom Momirom Bulatovićem, premijerom Milom Đukanović i predsjednikom Skupštine CG Svetozarom Marovićem,…, svi oni su bili u službi Slobodana Miloševića, koji je sa velikosrpskom nacionalističkom ratnom politikom zapalio cijeli ex-jugoslovenski region. Nažalost, najveći ratni zločini su počinjeni u Bosni i Hercegovini, uključujući i genocid nad Bošnjacima.
Pored ratnog zločina na teritoriji Crne Gore; u Pljevljima i Bukovici (1992, 1993), otmica putnika u Štrpcima iz Voza „Lovćen 671“ na relaciji Beograd – Bar (1993), te hapšenja sandžačkih prvaka i političkog procesa (1994); hapšenje, deportacija i likvidacija bh. izbjeglica sa Crnogorskog primorja je najveći ratni zločin u modernoj historiji Crne Gore i najsramniji čin ratne bivše vlasti. Za pomenute ratne zločine niko nije odgovarao po komandnoj i izvršnoj odgovornosti, niti su vlasti u Crnoj Gori od 1992. godine pa sve do sada pokazali djelić pijateta prema nevinim civilnim žrtavama, čija je jedina krvica bila njihovo ime i što su zbog ratne stihije u Bosni i Hercegovini pokušali potražiti utočište i spas u Crnoj Gori.
Maja 1992. kada je u Crnoj Gori počinjen ovaj sraman čin hapšenja, deportacije i ratni zločin nad bosanskim izbjeglicama, vi ste imali nepunih pet godina. Naravno da tada, kao dječak, niste znali šta radi crnogorski (i srpski) politički vrh; dok ste danas zreo čovjek od 34 godine, a nakon augustovskih izbora postali ste predsjednik Skupštine Crne Gore, izuzetno važne državne pozicije, očekivali smo da će te se držati predizbornih obećanja da provedete lustraciju u Crnoj Gori. U proteklih osam mjeseci, vi i vaši koalcioni partneri, niste ispunili predizborna obećanja o lustraciji, kako bi ratni zločini konačno bili rasvijetljeni, dobili epilog, time odgovorni da budu sudski procesiurani za ratne zločine, a žrtve da dobiju makar djelomičnu ovozemaljsku satisfakciju.
U znaku sjećanja na žrtve rata, hapšenja i deportacije izbjeglica iz BiH, upućena vam je inicijativa da se „27. maj proglasi Danom sjećanja na najveći ratni zločin u novijoj historiji Crne Gore”. Nažalost, saznajemo iz medija da ste vi i vaša administracija na krajnje perfidan način prešutjeli, time i odbacili pomenutu inicijativu. Tim činom sa državne pozicije Predsjednika Skupštine Crne Gore pokazali ste potpunu nehumanost prema civilnim žrtvama rata čiji su životi ugašeni u jeku mladosti, samo zbog toga što su bili bošnjačke nacionalnosti. Sada 29 godina kasnije, kada ste prema žrtvama i porodicama žrtava mogli pokazati makar djelić suosjećanja i poštovanja, proglasiti Dan sjećanja i da po dobru budete upamćeni, vi ste ustvari stali na stranu počinioca ratnog zločina, time bivšeg političkog vrha sa kojima se izgleda slažete samo kada je u pitanju ubijanje, progon, istrebljenje Bošnjaka.
Dakako, nama će biti drago da nas demantujete u našim stavovima; proglasite Dan sjećanja na bosansko-hercegovačke izbjeglice, žrtve hapšenja i deportacije, koji se treba obilježavati u kontinuitetu u Skupštini CG, ali i cijeloj državi.
Ujedno pozivamo vas i vaše koalicione partnere da napokon ispunite predizborno obećanje i usvojite – Zakon o lustraciji, ali i Zakon protiv negiranja holokausta i genocida.
Po vašem postupku ćemo vidjeti, koliko ste naučili iz prošlosti i da li imate išta čojsko u sebi, odnosno da li su vam preče nevine civilne žrtve od zločinaca. Tako vam Bog pomogao!
