U Partizanu su igrale mnoge legende jugoslovenskog, srpskog i evropskog fudbala koje su ostavile dubok trag u razvoju kluba, ali i evropskog fudbala uopšte, Stjepan Bobek, Branko Zebec, Miloš Milutinović, Zlatko Čajkovski, Todor Veselinović, Marko Valok, MIlutin Šoškić, Velibor Vasović, Milan Galić, Vladica Kovačević, Slobodan Santrač, Dragan Mance i mnogi drugi, ali je samo legendarni Momčilo Moca Vukotić pokazao da mu je ljubav prema Partizanu važnija od ličnih interesa i novca kada se 1979. godine nakon samo godine provedene u inostranstvu vratio iz Bordoa u Partizan kako bi voljenom klubu u najtežim godinama pomogao da izađe iz krize u koju je zapao nakon osvajanja šampionske titule 1978. godine…
Naime, Partizan je 1979. godine tek u posljednjem kolu izborio opstanak u ligi, iako nijednom nije bio u zoni ispadanja, ali je na tabeli tonuo iz kola u kolo, pobjedom protiv Budućnosti na stadionu JNA, bilo je 4:2. Na toj utakmici jedan drugi velikan, Slobodan Santrač postigao je tri gola.
Sjećam se da mi je prije nekoliko godina kapiten Budućnosti Slavko Vlahović pričao kako je Santrač jedini fudbaler koji mu je dao tri gola i da je tog dana bio nezadrživ. Teška situacija, koje se sjećam kao dječak, bila je alarm za Vukotića u Bordou i on se odmah spakovao i vratio u Beograd da pomogne voljenom klubu u najtežim danima od osnivanja.
Nije ga zabrinjavala ni teška finansijska situacija Partizana, godine u kojima je morao već da razmišlja o zaradi u inostranstvu, jer mu se sa 29 godina bližio i kraj karijere, Moca je volio Partizan i on mu je bio na prvom mjestu, vratio se da bude primjer mladićima koji su tek stasavali i trebali da postanu fudbaleri za velika djela i ostvari nove pobjede i osvoji nove šampionske titule. Zvonko Varga, Zvonko Živković, Rade Zalad, Nenad Stojković, Nikica Klinčarski, Dževad Prekazi..stasavali su pod budnim okom Vukotića na terenu i izvan njega.
Bio im je vođa, otac, kapiten i najbolji drug na terenu i izvan njega, bio je istovremeno saigrač i uzor svima njima kako se igra i bori za crno-bijele boje. Uskoro je stigao i Dragan Mance koji je u Vukotiću dobio najvećeg prijatelja i učitelja, čovjeka od kojeg je naučio mnogo o fudbalu i životu, s akojim je gotovo svakodnevno u slobodno vrijeme igrao fudbal i šah, i kako je Mance sam mnogo puta govorio, imao respekt i kada bi trebao Mocu da pobjedi za magičnom tablom sa 64 crno-bijela polja… Dilema kako pobijediti Mocu bila je uvijek prisutna, govorio je Mance…
Tokom karijere Moca je postavio mnoge rekorde i doživio mnoge nepravde. Iako je godinama bio najbolji igrač Partizana, najbolji igrač u zemlji, ali i jedan nevjerovatni golgeter i asistent i za Vukotića, kao i za Santrača, reprezentacija je bila zabranjena zona.
Ostaće upisano da je jedan od najboljih strijelaca u istoriji jugoslovenske lige, iako nije bio klasični napadač, a veći dio karijere igrao je kao vezni fudbaler, sa 112 golova je treći strijelac u istoriji kluba iza Stjepana Bobeka i Saše Ilića (ali Ilić je neka druga dimenzija i druga zemlja) dobijao šansu u plavom dresu na kašičicu.
Vukotić je u karijeri doživio sudbinu Slobodana Santrača, jer je kao i najbolji golgeter svih vremena, odbio Miljana Miljanića da igra za Crvenu zvezdu, a to najveći grobar jugoslovenskog fudbala (Miljanić) nikome nije praštao.
Zbog toga je u karijeri sakupio samo 14 utakmica u reprezentaciji, ulazeići u igru, kao i Santrač, uglavnom sa klupe, i na tih 14 utakmica postigao četiri gola.
Bilo bi razumljivo da za Santrača i Vukotića nema mjesta u reprezentaciji da su se u to vrijeme “plavi” ostvarivali vrhunske rezultate, ali nisu. Jugoslavija nije igrala na Svjetskim prvenstvima 1970. i 1978. godine, u Njemačkoj 1974. godine doživljen je debakl, nije otišla ni na Evropsko prvenstvo 1972.godine, a na šampionatu Starog kontinenta 1976. godine u Jugoslaviji je naša selekcija bila je posljednja.
Propušteno je i Evropsko prvenstvo 1980. godine,a nije igrao ni u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Španiji 1982.godine.
Pred put u Španiju Miljanić ga je pozvao, ali je Moca Vukotić odbio da ide u 33. godini života na Mundijal i bude dio tima koji je izborio plasman bez njega i tamo eventualno pokupi lovorike slave…
Po drugi put je rekao Miljanu ne i to mu se vratilo već naredne sezone kada je kao kapiten predvodio Partizan zajedno sa Draganom Manceom do šampionske titule… Te sezone u Maksimiru postigao je svoj 100. prvenstveni gol, u pobjedi protiv Dinama 4:3.
