Sve je moglo i trebalo biti drugačije! Vjera se ne utjeruje silom i suzavcem i zato “desant na Cetinje” više liči na scene iz krimi serija nego na čin vjerske svetkovine“, komentariše za Danas Branislav Radulović, kopredsjednik Igmanske inicijative za Crnu Goru, događaje sa Cetinja i tokom proteklog vikenda.
Dodaje da upravo „ministar vojni Vulin, svom patetikom i populizmom“, najbolje odražava “modernu filozofiju” nove paradigme “srpskog sveta” koji se, kaže Radulović, „gradi vojnim hilikopterima i gumenim mecima“.
Podsjeća da je i „Slobodan Milošević metod dolaska “sa nebesa” u cilju mapiranja teritorije, već primijenio kada se hilikopterom spustio na Gazimestan“.
S tom razlikom, ukazuje, što je Milošević tada dočekan sa ovacijama prisutnih, a ovi sadašnji “nebeski jahači” uz jasno demonstriran otpor i negodovanje građana Cetinja.
Kakva je uloga Aleksandra Vučića u svemu ovome?
Što se uloge Vučića tiče ona se uvjek vidi u tome što on uvjek negira svoju ulogu. Ali, u jednom mu se mora odati priznanje kada je Cetinje u pitanju: “Letom iznad Cetinja”, dokazao je dugo nepotvrđenu tezu da su Srbi “nebeski narod”.
Važnije od toga, sam je apostrofirao ulogu službi bezbjednosti Srbije u ovoj operaciji, svodeći je na “dostavljanje informacija”. Očito da je ona poslata iza ponoći u Podgorici bila presudna za izvođenje ove “sofisticirane” akcije.
Kome dugogodišnji „brak“ na ovim prostorima između crkve i države ide pod ruku, dok se građani, čini se, uvlače u svađe a svi opet sutra moramo jedni pokraj drugih da živimo?
Odavno ovo nije pitanje samo vjere i religije. To je bilo i ostalo primarno političko pitanje. Reakcije aktuelnih političkih elita i njihova duboka involviranost u ovaj proces to najbolje dokazuje.
Stoga su dvije najveće žrtve iskreni vjernici i stanovnici Cetinja i to ne samo oni koji su bili u protestu, jer su “brak politike i vjere” morali “isplakati” u suzama zbog enormene količine upotrijebljenog suzavca.
Što se građana tiče oni će nastaviti da funkcionišu nesmetano jer ovo pitanje je “zamrznuti sukob” već duži niz decenija, ali političke elite neće.
Ovaj događaj ostaviće značajne posljedice za pojedine direktno involvirane aktere. Kako su to saopštili građani Cetinja – Cetinje prašta ali i pamti.
Kakva je uloga Zapada ako se uzme u obzir da je mitropolit Joanikije na Cetinje dovezen helikopterom NATO?
(Zlo)upotreba (NATO) hilikoptera za prebacivanje popova je definitivno novina u “upražnjavanju vjere” i presedan u postupanju vojske.
Po strani pitanje ovlašćenja da se naloži takva akcija, prava na korišćenje, upliva vojske tamo gdje joj nije mjesto itd.
Ono šta je očito nesporno je da je SPC imala tretman “državne Crkve” što Zakon o slobodi vjeroispovjesti izričito zabranjuje.
Kakav će biti stav NATO saveznika po ovom pitanju ne bih prejudicirao, ali zato naše balkansko iskustvo vrlo dobro zna šta se dobija kombinacijom popova i vojske. Rezultat je uvjek epilog iz čuvenog Balaševićevog stiha o “popovima i topovima”.
