Kao Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorski i kao čovjek, prije četiri dana, apelovao sam na predsjednika Vlade gospodina Zdravka Krivokapića, koji je po funkciji i temeljem zakletve koju je položio u Skupštini Crne obavezan da štititi dostojanstvo i suverenitet naše zemlje, da ne dozvoli da se na Cetinju ustoliči čelnik cetinjske filijale crkve Srbije, na uzurpiranu stolicu crnogorskih mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve.
Znao je i da su do 1918. godine ustoličavani samo rodni Crnogorci na stolicu cetinjskih Mitropolita, koje je birao Crnogorski Zbor, i da je to naša tradicija. Znao je da napad na Cetinjski manastir, kao simbol moći i trajanja naše domovine Crne Gore, neće ostati bez odgovora, jer je to uvreda dostojanstva i suvereniteta Crne Gore. Ni amanet Svetoga Petra Cetinjskoga da na katedru crnogorskih mitropolita može da śedi samo rodni Crnogorac od najprvijih crnogorskih familija nije mu značio ništa.
Zaludu su bili svi naši pozivi na mir i ljubav u Crnoj Gori, koji decenijama ugrožava Srpska crkva, crkva države Srbije, kad joj je cijela Vlada na čelu sa predśednikom, svakim gestom, riječju i djelom s ruke. Umjesto da se ugledao na crnogorske vladare koji su mirili posvađane i branili dostojanstvo i suverenitet Crne Gore, on je nasilno okupao suzavcem i krvlju Cetinje i učinio da se braća u Hirstu zakrve. I to on naziva zaštitom demokratije, a teror Srbije nad nama i okupaciju naše zemlje tumači kao uvođenje reda i poretka u zemlji. To i jeste uvođenje reda i poretka ali okupacionoga. Takav odnos Vlade prema zemlji i narodu je velizdaja a akteri su kvislinzi, i prema toj činjenici ćemo se ravnati!
