Hrvatica Matea Jelić osvojila je olimpisko zlato u tekvondou u kategoriji do 67 kilograma, nakon što je u u finalnoj borbi savladala Britanku Loren Vilijams.
U veoma dramatičnoj borbi hrvatska takmičarka je u završnici preokrenula rezultat i pobijedila sa 25:21, i tako osvojila petu medalju za Hrvatsku u istoriji Olimpijskih igara u tekvondou.
Nova olimpijska šampionka je samo 15 sekundi prije kraja borbe gubila sa 21:17, ali je preokrenula rezultat i stigla do zlata. Ona je primjer kako život piuše drame i zbog nevjerovatnog poznanstva sa legendarnom hrvatskom skijašicom Anicom Kostelić, koja je bila njena sportska inspiracija, ali i podrška u najtežim trenucima.
– Nisam tada ništa imala u glavi, maksimalno sam unutra, u svakoj borbi. Pokazala sam ljudima da se ne isplati odustati, nisam na to navikla, borila sam se i na kraju pobijedila. Nije bilo ni blizu onako kako sam očekivala, zahvalna sam i presretna zbog svega ovoga.
Na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine Martina Zubčić i Sandra Šarić osvojile su bronzane medalje, a na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu Lucija Zaninović osvojila je također bronzanu medalju. Toni Kanaet osvojio je bronzanu medalju u kategoriji do 80 kilograma, a to je prva muška olimpijska medalja za hrvatski tekvondo.
Jelić je rođena u Kninu i baš je ona bila najveća nada Hrvatske u olimpijsku medalju, na puto do olimpijskog zlata u Tokiju je počistila sve svoje rivalke.
Iako ima samo 23 godine, osvojila je već desetak medalja u svojoj konkurenciji na najvećim takmićenjima, a aktualna je evropska šampionka iz Sofije, gdje se ove godine održano prvenstvo.
– Imala sam najteže pripreme u karijeri kako bih se pripremila što bolje za Olimpijske igre. Trenirala sm po četiri puta dnevno, ali se isplatilo. Promijenila sam i broj telefona kako bi se izolirala i maksimalno koncentrisala za Tokio, kazala je nova olimpijska šampionka.
Jelić je priznala da je sam samo 15 godina htjela da napusti tekvondo i prekine sa treniranjem, ali ju je u tome spriječila jedna druga olimpijska šampionka.
Naime, igrom slučaja, jedna od najboljih hrvatskih sportašica Janica Kostelić našla se u istoj bolnici, pa je Matejine mame zamolila Janica da svrati u njezinu sobu i pruži joj podršku za brz oporavak i povratak sportu. Sve ostalo je istorija…
Iza Jelićeve je teška životna priča, ali i velika pomoć Janice Kostelić. Ponajbolja hrvatska sportašica bila je uz Mateu kad joj je bilo najteže, kad je bila teško povređena 2013. godine, a razmišljala je i o kraju karijere.
– Bilo je teško mojim roditeljima, nisam imala krvi u sebi. Vidjela sam tada prvi put mog oca kako plače. Moja tata je bio ratu, danas je pirotehničar, on ne plače. On je najčvršći čovjek na svijetu, a tada je plakao, kad mi je bilo jako teško. Janica je pomogla, to me diglo iz kreveta, a sljedeće godine sam odmah osvojila svjetsko juniorsko zlato. I sada sam znala da ću osvojiti evropsko i olimpijsko! Jest, protivnice su savršene, ali i ja sam bila vrlo dobra, a ova kategorija je jaka, kaže Jelić.
