Nevladino udruženje Prosvjetna zajednica Crne Gore, koje okuplja nekoliko hiljada prosvjetnih radnika, poziva potpredsjednika Vlade i predsjednika Savjeta za prava djeteta Dritana Abazovića da sazove sjednicu Savjeta za prava djeteta na kojoj bi se s predstavnicima prosvjetnih radnika, roditelja i učenika razgovaralo o jednom od ključnih pitanja prava djeteta u Crnoj Gori i, po našem uvjerenju, apsolutnom prioritetu za dalji razvoj Crne Gore – kvalitetnom obrazovanju za svako dijete.
“Kao građani Crne Gore pozdravljamo sve napore u borbi protiv šverca cigareta i drugih oblika organizovanog kriminala na koje dr Abazović ukazuje kao prioritetne za Crnu Goru i smatramo ih značajnim za dalji ekonomski razvoj i izgradnju pravednijeg društva u Crnoj Gori. Međutim, vjerujemo da je borba protiv korupcije i partitokratije u obrazovnom sistemu, tj. borba za kvalitetno obrazovanje, u najmanju ruku, jednako bitna”, kazala je Olivera Leković, v.d. predsjednica NVU Prosvjetna zajednica.
Kako je istakla, bez kvalitetnog obrazovanja nema smanjivanja siromaštva u Crnoj Gori, kao ni izgradnje društva znanja i jednakih šansi za sve građane, što je ključno za dalji napredak Crne Gore ka članstvu u Evropskoj uniji.
“Stoga, nismo saglasni s dr Abazovićem da je pogrešan fokus naših građana koji traže da konačno obrazovne institucije vode isključivo ljudi od stručnog i moralnog integriteta i da se oni biraju kroz transparentan proces u kojem će učestvovati nastavnici, učenici i roditelji. Čini nam se da bi sasvim logično bilo da jedno tijelo poput Savjeta za prava djeteta odmah podrži takav fokus građanskog aktivizma u Crnoj Gori. Nije li to misija Savjeta za prava djeteta?”, pita Leković.
Podsjeća da su kao rezultat obrazovnog sistema kojeg vode partijski vojnici, crnogorski đaci otprilike jednu i po školsku godinu iza svojih vršnjaka na međunarodnom PISA testiranju.
Podsjeća i da se kroz VIP odjeljenja i hiperprodukciju diplome Luča obesmišljava obrazovni proces i da se tako nove generacije pripremaju da nastave da grade društvo neznanja, nepravde, siromaštva i nejednakosti.
“Podsjećamo i da se bez hitnog poboljšanja kvaliteta obrazovanja koči privredni, kulturni i svaki drugi razvoj Crne Gore, jer naš obrazovni sistem ne proizvodi ljudske resurse za tržište rada 21. vijeka. Vjerujemo da je dr Abazović saglasan s nama kada kažemo da smo se već uvjerili do sada da se namještanjem konkursa za stipendije i radna mjesta u prosvjeti ne može poboljšati kvalitet obrazovanja. Vjerujemo i da reforma obrazovnog sistema Crne Gore treba da slijedi primjere dobre prakse zemalja s najjačim kvalitetom obrazovanja u svijetu, poput Finske na primjer. Da li se u takvim zemljama direktori škola i vrtića biraju po partijskoj pripadnosti?”, navodi Leković.
Svjesna je, kaže, da društvo znanja nije u interesu svih članova političke „elite“, jer je mnogima upravo nedostatak znanja bio motiv da uzmu partijske knjižice i, nažalost, jedini put da završe na rukovodećim mjestima.
“Međutim, to nas ni do sada nije zaustavljalo u borbi za obrazovni sistem koji će bolje odgovoriti na potrebe djece i mladih, pa samim tim i cijelog društva”, navodi Leković.
Stoga, Prosvjetna zajednica Crne Gore čeka poziv Savjeta za prava djeteta za razgovor o sistemskim rješenjima koje kao prosvjetni radnici predlažu Vladi i Skupštini kako bi se konačno ukinula „tradicija“ imenovanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića.
“Pozivamo vas da probamo nešto novo u Crnoj Gori”, poručuje Leković.
