Da li Vi, Dejane*, uzimate ovdje prisutnog Nikolasa za svog zakonitog životnog partnera?, pitanje je koje bi uskoro Žana Kapa, matičarka iz Budve, trebalo da postavi tom paru.
Formalno to će biti moguće kada Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, usvojen 1. jula prošle godine, a koji predviđa da LGBT osobe mogu da sklapaju istopolnu zajednicu bez mogućnosti usvajanja djece, stupi na snagu.
Iako 15. jula ove godine, zakon stupa na snagu, počeće da se primjenjuje sa zakašnjenjem jer lokalne samouprave kasne sa pripremom dokumentacije za upis sklopljenih partnerstava. Uz to potrebno je usklađivanje 26 zakona, sa osnovnim, Zakonom o životnom partnerstvu, koje Vlada još nije uputila parlamentu na usvajanje. Parovi za sada mogu samo da zakažu termin kod matičara.
Dejan i Nikolas iz Belgije u emotivnoj vezi su više od deset godina.
Dejan za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da još toliko čeka da Crna Gora usvoji, a potom i doslijedno primjeni, Zakon o istopolnom partnerstvu. Jedan su od najmanje 20 parova iz Crne Gore koji čekaju da im se omogući da se vjenčaju.
„Bez zakona jesam srećan sa partnerom kojeg imam pored sebe, srećan zbog naše ljubavi ali nam fali sloboda, propisana Zakonom“, kaže Dejan, dodajući da im je najveći problem administracija, odnosno to što nemaju „pravno – imovinsku slobodu“.
„Konkretno, ukoliko se nekom od nas dvojice bilo šta dogodi, ovaj drugi nema prava da naslijedi ništa od onoga što smo skupa stekli, zajedničkim životom i radom“, navodi Dejan.
Ima li razlika u proceduri sklapanja braka?
Zakonom o istopolnim zajednicama posebno je normirano izdržavanje između partnera, starateljstvo, a detaljno su regulisani i imovinski odnosi.
Kada Zakon počne da se primjenjuje, Belgijanac Nikolas moći će da dobije i boravišnu dozvolu. Prema aktuelnom Zakonu o strancima, državljanin druge zemlje u Crnoj Gori može boraviti najduže 90 dana u kontinuitetu. Nikolas za sada nema pravni osnov da boravi u Crnoj Gori duže od ovog roka.
„Tada dok ne nađe posao, biće osiguran preko mene i smatraćemo se i zvanično porodicom“, rekao nam je Dejan.
Matičarka Žana Kapa očekuje da za dvadesetak dana sklopi prvu istopolnu zajednicu.
„Biće mi, priznajem, neobično zbog razlike u proceduri koja nas čeka ali to je dio našeg posla. Vidjećemo. Za sada mi je normalno kad pomislim ali vidjeću tog dana, kada budem ispred njih i kad budem obavljala zaključenje zajednice“, kaže Kapa za Radio Slobodna Evropa.
Ključne razlike prilikom čina vjenčanja su u nazivima gdje umjesto „suprug – supruga“ u Registru životnih partnera će pisati „partner-partner“, odnosno „partnerka-partnerka“.
„Zainteresovani će morati i da prilože dokaze o slobodnom bračnom stanju, dokaz da nisu sklapali partnerstvo u drugoj državi. Bilo gdje da sada žive moraju nam donijeti dokaz o slobodnom partnerstvu“, pojasnila je Žana, dodajući da postoji interesovanje više istopolnih parova.
Vlada kasni, parlament u blokadi, LGBT zajednica na čekanju
Da sklope zajednicu istopolni parovi i dalje čekaju jer Vlada treba da uskladi čak 26 zakona sa njim, a potom da te izmjene usvoji parlament. RSE je pitao Ministarstvo unutrašnjih polova kada planira da završi usklađivanje zakona iz svoje nadležnosti, ali do objavljivanja teksta odgovor nismo dobili.
Međutim, i kada Vlada odradi svoj dio posla problem je što je parlament blokiran od 17. juna kada je Demokratski front napustio Skupštinu, nezadovoljan odlukom da bude smijenjen ministar pravde Vladimir Leposavić, kao i zbog usvajanja Rezolucije o Srebrenici. Zbog ovoga Skupština nema kvorum za odlučivanje.
„Po ko zna koji put, što zbog korone, što zbog političke situacije a i izostanka političke volje, mi smo primorani da čekamo i da budemo žrtve nekih okolnosti“, ukazuje za RSE LGBT aktivista Danijel Kalezić.
Matičari prošli obuku
Matičar Danilo Šaranović prošao je obuku kako bi stečeno znanje dopunio onim što ga očekuje pri sklapanju istopolnih zajednica ali i kako da, objašnjava on, „priđe zainteresovanim stranama“. Za RSE kaže da je srećan što se LGBT zajednica izborila u konzervativnom društvu za svoje pravo.
„Bez obzira na to da li mi matičari privatno podržavamo sklapanje istopolnih brakova ili ne, naša obaveza je da sprovodimo zakone Crne Gore i da u najboljoj mogućoj mjeri izađemo u susret primjeni zagarantovanih ljudskih prava i sloboda“, poručuje Šćepanović.
Pojašnjava da je razlika između heteroseksualnih brakova i životnog partnerstva u tome što je u Zakonu o braku propisano da je brak zajednica muškarca i žene a životno partnerstvo između osoba istog pola.
„Razlika će biti i u knjizi gdje se upisuju. Ona će biti odvojena od ove u koju se sad potpisuju heteroseksualni parovi. Sam tekst koji čitamo prije samog čina vjenčanja je drugačiji i prilagođen istopolnim brakovima“, pojašnjava Šćepanović.
Iako su zainteresovane strane spremne za primjenu Zakona, to se ne može reći i za crnogorsko društvo.
Društvo i homoseksualni brakovi
Naime, istraživanje iz januara ove godine koje je sprovela nevladina organizacija Centar za demokratiju i ljudska prava pokazalo je da trećina crnogorskih građana ne želi da živi u istoj državi sa LGBT osobama dok svaki peti građanin ocjenjuje da seksualne manjine nisu ništa bolje od kriminalaca i da ih treba najstrože kažnjavati.
Dejan očekuje dodatno negodovanje zajednice kada Zakon počne da se primjenjuje ali ga to ne brine jer, kako kaže, za nijansu će biti bliži jednakosti sa ostatkom društva.
„Konačno ću se osjećati skoro kao i ostali heteroseksualni pojedinci koji imaju pravo da sklapaju brak i žive u zajednicu s onim kojeg vole. A očekujem reakcije okoline jer se ljudi generalno broje promjena i svih novina. A vjerujem da će sve doći na svoje, prije ili kasnije“, zaključuje naš sagovornik.
Zbog bojazni kako će reagovati građani na sklapanje istopolnih zajednica, matičarka Žana Kapa ne zna da li će njihova vjenčanja biti javna ili ne.
“Upravo imajući u vidu raspoloženje građana i potencijalne reakcije, s oprezom ćemo ući u proces. Dok se ne naviknu svi na novu okolnost, vjerovatno neće biti transparentno. Potreban je oprez“, kaže Kapa.
I matičar Šćepanović vjeruje da će biti građana koji će burnije reagovati, negodovati na primjenu Zakona i da će trebati vremena da se naviknu na zakonske novine.
Nedostaje politička volja da se posao za zakonima finalizuje?
Činjenicu da Vlada nije odradila svoj dio posla, i da za godinu nije mnogo odmakla LGBT aktivista Danijel Kalezić vidi kao nedostatak političke volje za rješavanje njima bitnog pitanja.
„Znali su da je ovaj proces u toku i da je potrebno uskladiti zakone kako bi Zakon stupio na snagu. Čak su dobili i analizu koja za svaki od 26 zakona sadrži predloge kako članovi zakona treba da budu dopunjeni. Dobili su skoro pa završen posao koji su trebali da stave u pogon“, naveo je Kalezić.
Kalezić kaže da su LGBT osobe i ranije dobijale deklarativne poruke podrške ali je nedostajala konkretna akcija.
„Indikator za neurađeni posao je to što Skupština još nije dobila te izmjene. Pritom, vidjećemo kakva će nam podrška biti u parlamentu“, kaže Kalezić.
U Skupštini Crne Gore je 1. jula izglasan Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, glasovima tadašnje vladajuće većine na čelu sa Demokratskom partijom socijalista. Protiv usvajanja bio je klub poslanika manjinskih naroda kao i poslanici Demokratskog fronta, dominantnog konstituenta sadašnje vlasti.
Poslanik Demokratskog fronta Jovan Vučurović zakon je nazvao “nakaradnim” uz opasku da ga vlast usvaja da bi podilazila zahtjevima lobija u Briselu. Vučurović je u novom sazivu Skupštine predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode.
Nova Vlada Crne Gore izabrana je 4. decembra i ima 12 ministarstava. Više od polovine ministara blisko je Srpskoj pravoslavnoj crkvi a premijer Zdravko Krivokapić u politiku je ušao na predlog mitropolita Amfilohija.
O LGBT populaciji, Amfilohije, koji je bio trideset godina na čelu Mitropolije SPC u Crnoj Gori, koristio je termine poput „parade srama“ upoređujući ih sa voćem koje ne rađa: „ A voćka koja ne donosi plod, ona se siječe i u oganj se baca“.
U poslednjem izvještaju Evropske komisije, u dijelu koji se bavi LGBT pravima, se navodi da Crna Gora treba da poveća kapacitet institucija za zaštitu od diskriminacije, posebno u pravosuđu.
