Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković reagovao je na izjave u vezi njegovog govora na skupu „Dušom za Srebrenicu“, povodom obilježavanja Evropskog dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i Dana sjećanja na civilne žrtve ratova na prostorima bivše Jugoslavije u periodu 1991-2001.godine.
Reagovanje Bjekovića prenosimo u cjelosti:
“Najblaže rečeno zatečen pojedinim reagovanjima koja su objavljena u medijima, a u želji da izbjegnem ono o čemu sam upravo govorio na skupu u Podgorici posvećenom obilježavanju “Evropskog dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici” i “Dana sjećanja na žrtve civilnih ratova na prostoru bivše Jugoslavije u perodu od 1991. do 2001.godine”, a to je spuštanje na nivo dnevne kolotečine ovog za mene nespornog događaja, obraćam se crnogorskoj javnosti:
Nažalost, kao što sam i u jučerašnjem izlaganju rekao, kad neko hoće da zloupotrijebi svaku izgovorenu riječ – nije mu teško pronaći razloge za takvo nešto u našoj svakodnevici. Međutim, imam u vidu osjetljivost Srebrenice u kojoj se desio zločin genocida prema presudama međunarodnih i sudova iz regiona, što je jedina mjera i mjerilo za instituciju Zaštitnika i mene lično, koji sasvim izvjesno nisam svakome po volji, a što je i logika demokratije i slobode izražavanja i slobode mišljenja.
Međutim, svrstavanje Zaštitnika u močvaru dnevne politike i zagovornika ideja suprotnih ovom gornjem stavu apsurd je sam po sebi. Osim toga, napuštajući pomenuti skup pimio sam čestitke i zahvalnost (koji zaista nisu bili potrebni imajući u vidu moj duhovni i svjetonazorni profi) pojedinih predstavnika Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, koji su me i pozvali da govorim. No, to je već pitanje o kojem treba da govore i sude drugi. Ili treba pomisliti da Bošnjačko vijeće (ili barem oni koji su me pozvali) nisu znali šta rade pozivajući me na ovaj skup. Tim prije čudno zvuče pitanja na koja su odavno dati odgovori, posebno na to što se zločin u Srebrenici (ne od danas) osporava tražeći objašnjenje (licitirajući) zašto je u Srebrenici bio genocid, a ne na nekim drugim mjestima. Odgovor je jasan, kako u brojkama, tako i u činjenicama i utvrđen pravosnažnim presudama, a na kraju potvrđen i od strane Zaštitnika više puta u posljednjih dva mjeseca, samo je nekima i to malo. Ili prate rad Zaštitnika incidentalno i prema svojim potrebama.
Oni koji su primijetili “nedoličnost” u djelovanju Zaštitnika očito su zaboravili najmanje nekoliko stvari: prvo, da je skup na koji sam pozvan da govorim posvećen genocidu u Srebrenici, pa “ovaj zločin” ne može imati drugo značenje, pogotovo kad sam pristao na tom i takvom skupu govoriti; drugo, potpuno je ignorisana istina i procedura kod usvajanja Rezolucije i diskusija Zaštitnika o tome na matičnom Odboru 1.juna ove godine, pa i saopštenja dostupna široj javnosti. Tada sam, između ostalog u prisustvu poslanika Bošnjačke stranke, rekao : “Ne možemo Srebrenicu nazvati nijednim drugim imenom, osim onog kakav smo dobili od strane zvaničnih institucija za koje smo se obavezali da ćemo poštovati ne samo njihovo pravo nego i praksu. Dakle sa stanovišta institucije Zaštitnika, ja vam ne mogu poručiti da se u Srebrenici nije desio zločin genocida, iz prostog razloga jer je to utvrđeno u više presuda. Ne presuda protiv srpskog naroda, protv države Srbije, niti države Srbije i Crne Gore ni SR Jugoslavije, nego protiv imenom i prezimenom lica koja su osuđena za genocid, neki po principu subjektivne drugi objektivne, komandne odgovornosti”1.
Treće, u izlaganju sam juče srebreničke žrtve svjesno uzdigao na pijedestal iznad svih drugih žrtava, kao našu obavezu da sve žrtve budu ispoštovane, a ne ispolitizovane. Ovako, vraćajući se na sve moje izjave u vezi sa Srebrenicom ostaje gorak ukus da se neko pokušava poigrati sa mojim ugledom i moralnim shvatanjima iz nepojmljivih (a najprije će biti ispolitizovanih) razloga.
Na osnovu navedenog, obraćajući se Bošnjacima i svim drugim ljudima u Crnoj Gori, uvjeravam vas da nema nijedan razlog da nudim ostavku, ni da se izvinjavam za bilo šta što sam učinio povodom predmetnog izlaganja.
Izražavam žaljenje što se događaji sa većim ciljem i sa tako ozbiljnom i tragičnom pozadinom, kao što je jučerašnji, uspiju dovesti u pitanje i skrenuti pažnja sa suštine.
I na kraju završiću porukom koju sam i juče uputio – Veoma je važno da generacijskom nasljeđu ostavimo poruku da se nijedan zločin, a posebno zločin genocida utvrđen u pojedinačnim presudama Haškog tribunala, ne koristi za političko i drugo nadmetanje te da ne licitirajući sa time danas ostavljamo generacijsko nasljeđe za sjutra.”
